Pitanje upravlja li mafija Bosnom i Hercegovinom već godinama nije stvar teorija zavjere, već predmet ozbiljnih socioloških, pravnih i političkih analiza. 

Ako pod pojmom "mafija" podrazumijevamo klasične sicilijanske klanove ili južnoameričke kartele koji vladaju podzemljem kroz ulično nasilje, odgovor je – ne. Međutim, ako mafiju definiramo kao organiziranu skupinu koja koristi kombinaciju ekonomske moći, političkog utjecaja, ucjena i kontrole nad institucijama radi sticanja privatne koristi, granica između organiziranog kriminala i vrha domaće politike postaje opasno nevidljiva.

Stručnjaci i međunarodni izvještaji već dugo koriste termin "zarobljena država". To je faza u kojoj formalne institucije poput pravosuđa, policije i javnih poduzeća ne služe građanima, već uskim krugovima moći, čiji je cilj sticanje enormnog bogatstva bez obzira na posljedice po društvo. 

Stranka i mafija: Isti cilj, različite metode

Da bismo razumjeli dubinu ovog problema, ključno je analizirati sličnosti u ponašanju i strukturama dominantnih političkih stranaka i tradicionalnih mafijaških organizacija.

Omerta – Zakon šutnje

U klasičnoj mafiji, kršenje zakona šutnje kažnjava se smrću. U političkom životu BiH, 'omerta' se provodi kroz ekonomske i profesionalne likvidacije. Tko progovori o kriminalu unutar stranke ili javnog sektora biva marginaliziran, gubi posao i biva izopćen iz sistema.

Teritorijalna podjela

Tradicionalni klanovi dijele gradove i regije za šverc i reket. Političke partije u BiH funkcioniraju identično. Nakon svakih izbora, javna poduzeća, ministarstva i agencije dijele se kao 'izborni plijen'. 

Jedna stranka dobija kontrolu nad elektroenergetskim sektorom, druga nad telekomunikacijama, treća nad autoputovima... Unutar tih 'feuda' zakoni države često vrijede manje od stranačke direktive.

Reket kroz poreze i tendere

Dok mafija iznuđuje novac direktno od vlasnika radnji pod krinkom 'zaštite', u bh. sustavu to se radi sofisticiranije. Privatne kompanije koje žele opstati često moraju financirati stranačke kampanje ili prepuštati postotke na javnim tenderima firmama koje su bliske političkim liderima.

'Obitelj' ispred zakona

Nepotizam i klijentelizam u BiH funkcioniraju po principu mafijaške obitelji (famiglia). Odanost vođi i klanu je vrhovna vrlina, dok su stručnost, obrazovanje i zakon sekundarni. Zapošljavanje u javnom sektoru nije zasnovano na meritokraciji, već na lojalnosti sistemu.

Pravosuđe kao štit, a ne mač

Najveći dokaz u prilog tezi o dubokoj infiltraciji kriminalnih praksi u državni aparat jeste stanje u pravosuđu. Brojne afere koje uključuju visoku korupciju, pranje novca i zloupotrebu položaja završavaju ili zastarom, ili proceduralnim greškama, ili oslobađajućim presudama za ključne aktere.

Kada pravosudni sustav umjesto da goni kriminalce počne služiti kao njihov štit, država gubi svoj smisao. Međunarodne akcije i raspakiranje kriptovanih aplikacija (poput Sky i Anom) proteklih godina ogolile su direktne veze između visokorangiranih policijskih službenika, sudaca, političara i vođa narkokartela. To je potvrdilo da kriminalne strukture ne djeluju protiv države, već kroz državu.

To je stvarni šef?

Bosna i Hercegovina se nalazi u paradoksalnoj situaciji. Građani redovno izlaze na izbore, institucije formalno zasjedaju, a zakoni se usvajaju. Ipak, stvarni centri moći nalaze se izvan parlamenata. Oni su smješteni u neformalnim krugovima gdje se spajaju politički utjecaj, javni novac i privatni interesi.

Mafija u BiH ne mora rušiti državu jer je već uveliko koristi za svoje potrebe. Sve dok se političke stranke budu ponašale kao zatvorene korporacije za eksploataciju javnih resursa, odgovor na pitanje s početka teksta ostat će poražavajući za sve njene građane.

L. D.