Novi korak u tehnologiji prijenosa misli u govor koristi inovativni moždani usadak i strojno učenje za pretvaranje zamišljenih riječi u govor, otvarajući revoluciju u komunikaciji za osobe s invaliditetom.

Pretvaranje unutarnjih misli izravno u riječi dugo je bio cilj istraživanja sučelja mozak-računalo (BCI). Sada su znanstvenici iz više američkih institucija razvili sustav temeljen na implantatu koji može dekodirati zamišljeni govor u tekst ili zvuk, postižući razine točnosti koje predstavljaju značajan napredak.

Američki tim znanstvenika je testirao dekoder unutarnjeg govora na četiri volontera s teškom paralizom. Prema rezultatima objavljenim u časopisu Cell, sustav je dosegao do 74 posto točnosti u prevođenju misli u čujni govor. Autori istraživanja naglašavaju da, iako se učinkovitost razlikovala, pristup dokazuje svoju održivost.

Kako sustav funkcionira?

Za razliku od prijašnjih BCI sustava koji su se oslanjali na pokušaje pokretanja mišića za govor ili pisanje, ovaj implantat otkriva neuralnu aktivnost bližu samom izvoru govora. Ako samo morate misliti o govoru umjesto da zapravo pokušavate govoriti, to je potencijalno lakše i brže za ljude, kaže neuroznanstvenik Benyamin Meschede-Krasa sa Sveučilišta Stanford i jedan od autora navedenog istraživanja.

Uređaj mjeri aktivnost povezanu s fonemima, osnovnim jedinicama riječi. Pomoću strojnog učenja bio je obučen da povezuje signale iz motoričkog korteksa s riječima koje su sudionici zamišljali. Istraživači su otkrili preklapanje između pokušaja govora i zamišljenog govora, ali su ga mogli razlikovati uz pomoć modela vjerojatnosti.

-Ovi obrasci pokazali su se kao slična, ali manja verzija obrazaca aktivnosti koje izaziva pokušaj govora. Otkrili smo da možemo dovoljno dobro dekodirati te signale kako bismo pokazali dokaz koncepta, iako još uvijek ne tako dobro kao kod pokušaja govora, objašnjava neuroznanstvenik Frank Willett sa Sveučilišta Stanford, isto tako koautor studije.

Budući izazovi

Razmatraju se i sigurnosne mjere, jer dekodiranje privatnih unutarnjih monologa nosi etičke rizike. Probno aktiviranje pomoću lozinke pokazalo je, međutim, 98 posto točnosti.