Dok Mostar nastoji graditi imidž modernog turističkog i kulturnog centra, ruševine koje od 1993.  dominiraju pojedinim dijelovima grada predstavljaju surovu sliku stvarnosti koju je teško ignorirati. 

Na samo nekoliko minuta od obnovljenih šetnica, ugostiteljskih objekata i turističkih atrakcija, nalaze se napuštene i devastirane zgrade koje osim o ratnom stradanju, svjedoče i o dugogodišnjem nemaru nadležnih.

Nema Zakona

Više od tri desetljeća nakon rata, pojedini objekti još uvijek stoje u stanju u kakvom su ostali nakon razaranja. Obrasli korovom, bez prozora, vrata i održavanja, postali su simbol sporosti administracije i nedostatka strategije urbanog razvoja. Građani s pravom postavljaju pitanje kako je moguće da se problem godinama ne rješava, unatoč obećanjima i najavama.

Posebno zabrinjava činjenica da neke ruševine predstavljaju ozbiljnu prijetnju sigurnosti prolaznika. Oštećeni zidovi, nestabilne konstrukcije i neuređeni prostori nalaze se u blizini naseljenih područja, škola i prometnica. I umjesto da budu uklonjene ili obnovljene, mnoge od njih prepuštene su zubu vremena.

Problem nije samo estetske prirode. Ruševine šalju lošu poruku investitorima, turistima i samim stanovnicima. Stvaraju osjećaj zapuštenosti i ostavljaju utisak da Mostar još uvijek nije pronašao način da se suoči s problemima koji ga opterećuju. Istovremeno, vrijedne lokacije ostaju neiskorištene, dok grad propušta priliku za nove sadržaje, radna mjesta i kvalitetniji razvoj.

Povjesničarka umjetnosti Tatjana Mićević-Đurić napominje kako nemamo odgovarajuću legislativu u Federaciji, ni na razini BiH, odnosno da ne postoji Zakon o zaštiti spomenika kulture, s obzirom da neki od objekata u Mostaru spadaju upravo u ovu kategoriju.

- Postoje propisi koji gotovo ne obvezuju nadležna tijela bilo županijskih, bilo gradskih vlasti da ih se poštuje, što je očito u izradi urbanističkih uvjeta, građevinskih dozvola koji ne traže konzervatorsko mišljenje, a što bi bilo neophodno u bilo kakvoj intervencije, a kamoli uklanjanja, kazala je.

More problema

Zato je Grad Mostar prije dvije godine pozivao vlasnike građevina, više razine vlasti, javnost i akademsku zajednicu da budu partneri u rješavanju problema. 

- Da, i kasnije su svi utihnuli. To je zaboravljena priča. U početku je bilo galame jer je stradao netko, ali kasnije kada se sve smirilo, nikad ruševine nitko nije spomenuo tako gdje je trebalo. Ako je bilo inicijativa gradonačelnika prema višim razinama vlasti, za njih ne znamo, i ako je bilo određenih odgovora njemu, također za to ne znamo. Iskreno, zaboravljena tema u moru drugih mostarskih problema, rekao nam je vijećnik Silvio Bubalo.

Osim što ovi objekti kvare ugled grada, predstavljaju i veliku opasnost po sigurnost građana - već je nekoliko osoba poginulo zbog odrona sa neke od zgrada koje su na spisku za rušenje.

- Ne može se ukloniti Djevojačka škola jer Grad Mostar nije vlasnik– vlasnik je država, a objekt se nalazi pod zaštitom kao povijesna građevina. Isto tako, ne možemo ukloniti zgradu “Nama”, jer je pod zaštitom, kao ni Zemaljsku banku. Sve su to objekti identificirani Odlukom o proglašenju nacionalnih spomenika kao objekti od posebnog značaja i ne mogu se ukloniti, istaknuo je Đani Rahimić, predsjednik Gradskog vijeća Mostara.

I institucije često kao razlog navode neriješene imovinsko-pravne odnose, nedostatak financijskih sredstava ili složene administrativne procedure. Iako su takvi problemi realni, teško ih je prihvatiti kao opravdanje nakon toliko vremena. Građani, ipak, očekuju konkretne poteze, a ne nova obećanja.

Grad koji se ponosi poviješću i jedinstvenom kulturnom baštinom ne može dopustiti da ruševine ostanu trajni dio njegovog identiteta. Vrijeme je da se odgovorni ozbiljno pozabave ovim problemom i pokažu da razvoj ne završava na turističkim razglednicama, već počinje upravo tamo gdje su problemi najvidljiviji.

S druge strane, određeni objekti imaju povijesnu vrijednost te se postavlja pitanje na koji način očuvati sjećanje na prošlost, a istovremeno omogućiti razvoj. Stručnjaci ističu da je potrebno pronaći ravnotežu između očuvanja povijesnog naslijeđa i modernizacije grada.

Rješavanje problema zahtijeva zajednički angažman vlasti, investitora i građana kako bi grad u potpunosti iskoristio potencijal i nastavio graditi budućnost na temeljima bogate prošlosti. No, dok se riješi more drugih problema Grada.

S. Ž.