Nemoguće je podržavati Hamas i zabraniti skup rabina pa očekivati prolaz do Bijele kuće
DAVNA VREMENA Haris Silajdžić i donekle Alija Izetbegović su imali naklonost Amerike
Umjesto da se ozbiljno i trezveno pozabave uzrocima jalovog lobiranja po svijetu, a naročito odavno zalupljenim vratima Bijele kuće bošnjački politički akteri se međusobno prepucavaju, čak i naslađuju što je Milorad Dodik putem svojih lobista isposlovao ukidanje američkih sankcija i posramio državnu vanjsku politiku koja je trenutno u rukama Denisa Bećirovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i Elmedina Konakovića, šefa naše diplomacije.
Naravno, ne moraš biti u vlasti da bi pročistio diplomatske kanale i umrežio naše interese po svijetu.
-Možda bi čovjek i mogao osjetiti neku vrstu zadovoljstva što je istina, napokon, ogoljena - da su ljudi iz Trojke zaduženi za vanjsku politiku obične varalice, neznalice opće prakse, prazne ljušture bez znanja, autoriteta i vizije. Ali teško je radovati se poniženju vlastite države. Jer ovo nije poraz Konakovića, već poraz Bosne i Hercegovine, koja je još jednom pokazala da njome upravljaju selfie diletanti, ljudi nedorasli zadacima koji traže ozbiljnost, rad i razumijevanje svijeta u kojem živimo, rigaju na Konakovića i Bećirovića analitičari naslonjeni na oporbenu SDA-DF koaliciju.
Dodikova lobiranja
Kolaju raznorazne špekulacije i površne raščlambe o krugovima i osobama koje su sugerirale američkom predsjedniku Trumpu i njegovim suradnicima da je Dodik opet “dobar momak” i da je zavrijedio da mu kazne ukinu. U moru lobista raspamećena bošnjačka pamet je prepoznala fatalne Židove.
Analitička struka upozorava kako je prema dokumentima dostupnim u američkom registru lobista (FARA), Dodikov kabinet još početkom godine angažirao advokatsku kancelariju Zell & Associates International Advocates, na čijem čelu se nalazi Marc Zell, predsjednik Republikanske stranke u Izraelu.
Njegova tvrtka sa sjedištem u izraelskom naselju Kfar Etzion na okupiranoj Zapadnoj obali, registrirala je ugovor s Republikom Srpskom 13. siječnja, samo nekoliko dana prije povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću.
Vrijednost ugovora iznosila je 840.000 dolara, a cilj je bio jasan – ukidanje američkih sankcija Dodiku, njegovoj obitelji i najbližim suradnicima te “promocija dijaloga između Republike Srpske i nove Trumpove administracije”.
Prema ugovoru, Zell se obavezao i na “razmatranje mogućnosti revizije Daytonskog sporazuma” i “redefiniranje odnosa između entiteta i međunarodne zajednice”. Glavninom toga ugovora Milorad Dodik itekako može biti zadovoljan. Skinuta je njemu i njegovoj djeci Igoru i Gorici omča oko vrata.
Sarajevo tuguje
Političko Sarajevo može apsolutno s pravom tugovati i uzdisati za nekim starim moćnim lobističkim vremenima.
Nakon genocida u Srebrenici Amerikancima i cijelom Zapadu su se približili tadašnji bošnjački vođa Alija Izetbegović i karizmatični ministar vanjskih poslova Haris Silajdžić. Nisu morali plaćati lobiste, vrlo vješto su koristili ogromno zanimanje najutjecajnijih američkih i britanskih medijskih kuća.
Prodrli su u utrobu američke administracije, inteligentno gradeći priču bošnjačke žrtve i patnje. Vrlo brzo se osjetila ta naklonost Billa i Hilarry Clinton.
Idila je trajala godinama, Bošnjaci su nakon rata bili privilegirani u Washingtonu, a Haris Silajdžić je bio daleko najjači lobista. Nakon njegovog silaska s političke pozornice bošnjačko lobiranje je zamrlo. Neke druge snage su krenule o ofenzivu. S druge strane, bošnjački nacionalni poglavica i vođa SDA Bakir Izetbegović je poslušao apel “velikog brata” Tayyipa Erdogana, suverena Turske, da se okrene protiv Zapada jer, “Amerika zavađa muslimane u svijetu”.
U jednom trenutku eskalirao je taj neshvatljivo imbecilni animozitet prema kršćanskom Zapadu da je tadašnji američki veleposlanik u BiH Michael Murphy prekinuo svaku komunikaciju s Bakirom Izetbegovićem. U međuvremenu je u vladajuće sedlo uskočila garniture iz Trojke, međutim opet nije bilo značajnijeg zamaha u lobiranju, makar će se Elmedin Konaković hvalisati kako su mu sva vrata najmoćnijih zapadnih sila otvorena.
Hamas
Da i nije baš tako dokazuje činjenica da je svoju mlitavost i mali kapacitet želio nadomjestiti nezakonitim angažiranjem po Americi nekih opskurnih poduzetnika s naših prostora. I to je propalo.
Bošnjački član Predsjedništva Denis Bećirović je nastavio sa starom praksom smaranja svjetskih lidera pisanjem ispraznih priča i kmečanjem. Lobistički posao je prepustio isluženom Zlatku Lagumdžiji, veleposlaniku BiH pri UN-u, ali njegov lobistički domet su kolege iz tzv. Nesvrstanog diplomatskog bazena.
Izbijanjem groznoga rata između Izraela i Hamasa razbuktali su se i novi problemi za bošnjačku lobističku kliku. Bošnjačka politička bolumenta je plebiscitarno osudila agresiju i zločine koje je Izrael počinio nad palestinskim narodom. I to nije sporno. Problematično, a pokazalo se i pogubno, je što bošnjački političari nikada nisu zdušno osudili zločine Hamasa nad nedužnim Jevrejima, ili su to onako usput stidljivo i pojedinačno uradili.
Zapravo morali su se distancirati od terorista iz Hamasa. Dapače, pod krinkom skupina građana i potpore Palestini političko Sarajevo je organiziranjem skupova po ulicama, pokazivalo sve više neskrivenih simpatija spram Hamasa.
U tom kontekstu su samoubilački bošnjački nacionalisti zabranili i skup europskih rabina u Sarajevu. Sve je to doprlo munjevito do Amerike i američkih židova, koji imaju strašan utjecaj u Kongresu i Bijeloj kući.
Ne možeš dakle podržavati Hamas, davati amanet Turskoj, biti protiv “kršćanske Europe”, uskraćivati gostoprimstvo rabinima, a onda tražiti od Amerike da stuče zube Miloradu Dodiku i na pladnju “nesretnim i jadnim” Bošnjacima dariva “građansku državu.”
Pogrešni koraci
Još prije 10-tak godina poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović je pozivao bošnjačke čelnike da ožive i osmisle obiranje za Bošnjake i državu u Washingtonu. On je čak i trasirao mogući put svojim primjerom. Naime, na marginama jedne konferencije u Americi reisu-l-ulema Kavazović se 2018. godine susreo s brojnim vjerskim i političkim zvaničnicima, među kojima je i američki rabin Arthur Schneier. Rabina Schneiera reisu-l-ulema je upoznao s novim muftijom Islamske zajednice u Sjevernoj Americi Sabahudinom ef. Ćemanom.
Sugovornici su se tada složili da je neophodno da bosanski muslimani Bošnjaci i Jevreji u SAD podignu svoju suradnju na jedan novi nivo te je rabin Schneier u tom smislu novom muftiji i IZBiH ponudio svoju pomoć. Rabin Schneier je dokazani prijatelj BiH i posebno ga je zanimala trenutna situacija u našoj zemlji.
Ipak, godinama poslije sve je krenulo nizbrdo. Bakirova “duboka država” je krenula drugim smjerom od Zapada, ali i muslimanske vjerske vođe su zamutile vodu s moćnim židovskim čelnicima. Cijena se plaća.
Vanjska politika je najteži, najosjetljiviji resor svake države. Traži tihu diplomaciju, stabilne kontakte i kredibilitet koji se gradi godinama.
J. S.