Priredila: V.S.Herceg

mostar@dnevni-list.ba

Papa Lav XIV. predvodeći svoju prvu misu posvete ulja kao rimski biskup, inače vrlo odmjeren u svojim izjavama vrlo izravno se osvrnuo na stradanja i ratove u svijetu.

Papa je na Veliki četvrtak, u bazilici svetoga Petra u Vatikanu i predvodeći Misu posvete ulja, govoreći o značenju kršćanskog poslanja, poručio je kako "u pastoralnom, društvenom i političkom području dobro ne može proizaći iz nadmoći, jer prava je ljubav razoružana".

Papa: „Križ zaustavlja imperijalističku okupaciju i razotkriva nasilje“

"U svijetu pogođenom silama koje ga razaraju, križ zaustavlja imperijalističku okupaciju i razotkriva nasilje", rekao je papa.

Pri tom je istaknuo: "To je kršćansko poslanje, isto ono Isusovo, a ne neko drugo. U njemu svatko sudjeluje prema vlastitom pozivu i u osobnoj poslušnosti glasu Duha, ali nikada bez drugih, nikada zanemarujući ili razarajući zajedništvo! Biskupi i prezbiteri, obnavljajući svoja obećanja, u službi smo misionarskog naroda. Zajedno sa svim krštenima mi smo Tijelo Kristovo, pomazani njegovim Duhom slobode i utjehe, Duhom proroštva i jedinstva.

Naše dostojanstvo djece Božje ne može nam biti oduzeto niti izgubljeno, ali ne mogu biti izbrisani niti osjećaji, mjesta i iskustva koji oblikuju naš život. Tijelo smo Kristovo ako idemo naprijed, suočavajući se s prošlošću, a da nas ona ne zarobi: sve se ponovno nalazi i umnaža ako se najprije pusti, bez straha. To je prva tajna poslanja", napomenuo je Sveti Otac te dodao:

"Ljubav je istinska samo ako je razoružana, treba malo opterećenja i nikakvo razmetanje, nježno čuva slabost i ogoljenost. Teško nam je upustiti se u tako izloženo poslanje, ali nema Radosne vijesti siromasima ako im dolazimo s obilježjima moći, niti istinskog oslobođenja ako sami ne postanemo slobodni od posjedovanja. Ovdje dotičemo drugu tajnu kršćanskog poslanja: nakon odvajanja dolazi zakon susreta".

Papa Lav je posebno naglasio kako "ni u pastoralnom, ni u društvenom ni političkom području dobro ne može proizaći iz nadmoći". 

"Veliki misionari svjedoci su pristupa na prstima, čija je metoda dijeljenje života, nesebično služenje, odricanje od svake računice, dijalog i poštovanje. To je put utjelovljenja koji se uvijek iznova oblikuje kao inkulturacija. Za tu usklađenost s nevidljivim potrebno je doći tamo gdje smo poslani s jednostavnošću, poštujući otajstvo koje svaka osoba i zajednica nosi u sebi. Međutim, postoji i treća dimenzija, možda najradikalnija: mogućnost nerazumijevanja i odbacivanja", upozorio je papa. 

"Križ je dio poslanja: poslanje postaje teže i zastrašujuće, ali i besplatnije i snažnije. Mesija siromašan, zarobljen i odbačen ulazi u tamu smrti i donosi novo stvaranje. Koliko i mi možemo iskusiti uskrsnuća kada se, oslobođeni obrambenog stava, spustimo u služenje poput sjemena u zemlju! Ponekad se čini da je sve izgubljeno i pitamo se je li poslanje bilo uzalud. No nada svjedoka nas nosi. Draga braćo i sestre, sveci oblikuju povijest. U ovom mračnom času povijesti Bog nas šalje širiti Kristov miris tamo gdje vlada zadah smrti. Obnovimo svoje 'da' tom poslanju koje traži jedinstvo i donosi mir. Da, evo nas! Nadiđimo osjećaje nemoći i straha! Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo", zaključio je papa Lav XIV. u homiliji.

Biskup Palić: Neka se ljubav s ovog oltara prelije u naš svakodnevni život“

Mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj mons. Petar Palić predvodeći Misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, u mostarskoj stolnici Marije Majke Crkve, u svojoj homiliji vjernike je pozvao "na dublje razumijevanje otajstva Euharistije, ali i na njezino konkretno življenje kroz služenje drugima".

Obraćajući se okupljenim svećenicima i vjernicima, biskup je istaknuo kako ova liturgijska večer uvodi u samo srce uskrsnog otajstva, trenutak kada je Krist „do kraja ljubio svoje“. U tom kontekstu postavio je poticajno pitanje: zašto evanđelist Ivan, za razliku od sinoptičkih evanđelja, ne donosi izvještaj o ustanovi Euharistije, nego opisuje pranje nogu učenicima?

„Ivan nas ne vodi prema kruhu i vinu, nego prema posudi s vodom i ručniku“, naglasio je biskup, dodajući kako upravo ta gesta otkriva duboku povezanost između oltara i služenja. Dok sveti Pavao u Poslanici Korinćanima donosi riječi ustanove Euharistije: „Ovo je tijelo moje za vas“, Ivanovo evanđelje, istaknuo je, pokazuje kako to isto Tijelo treba biti prepoznato i služeno u bližnjima, osobito najslabijima.

U homiliji je biskup podsjetio i na probleme prve Crkve u Korintu, gdje su, kako navodi apostol Pavao, bogatiji vjernici slavili Euharistiju dok su siromasi ostajali zanemareni. 

„Primati Krista u pričesti, a zatvarati oči pred potrebnima, duboka je nedosljednost“, upozorio je biskup, citirajući i Benedikt XVI., koji ističe da Euharistija koja ne prelazi u djela ljubavi ostaje nepotpuna.

Posebno snažan dio homilije bio je poziv na osobno preispitivanje. Biskup je upozorio kako pobožnost ne smije ostati zatvorena unutar crkvenih zidova, nego mora zahvatiti svakodnevni život, obitelj, radno mjesto i društvo. „Ne možemo častiti Krista na oltaru, a ignorirati ga u patnicima“, poručio je.

Govoreći o simbolici pranja nogu, istaknuo je kako Isus preuzima ulogu sluge, pokazujući krajnju poniznost i ljubav. U tom je kontekstu podsjetio i na riječi Ivana Zlatoustog, koji upozorava da se Krist ne smije častiti samo u liturgiji, dok se zanemaruje u siromašnima i potrebnima.

Biskup Petar naglasio je kako obred pranja nogu nije tek simboličan čin, nego konkretan poziv svakom vjerniku. Pozvao je okupljene da se zapitaju kome su pozvani „oprati noge“ u vlastitom životu, bilo kroz oprost, brigu za starije, ili strpljenje u svakodnevnim odnosima.

U završnom dijelu homilije podsjetio je na starozavjetnu Pashu i simboliku jaganjca, povezujući je s Kristom, pravim Jaganjcem Božjim, čije Tijelo i Krv daju snagu za životni put. „Bez te nebeske hrane naši napori brzo slabe“, upozorio je.

Zaključno, biskup je pozvao vjernike da ne dopuste da slavlje ostane samo liturgijski čin, nego da postanu ono što primaju. 

„Neka se ljubav s ovog oltara prelije u naš svakodnevni život“, poručio je, pozivajući na milost koja će vjernike osposobiti za služenje Kristu u svakom čovjeku.

Biskup je nakon homilije oprao noge dvanaestorici muškaraca, kao što je to učinio Isus svojim učenicima na posljednjoj večeri, pokazavši nam svima primjer služenja i ljubavi. Dvanaestorica muškaraca predstavljali su apostole i stigli su iz šest mostarskih župa.

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša: Gdje tražiti Krista?

U svojoj uskrsnoj poruci, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša posebno se osvrnuo na čovjeka suvremenog doba.

"Čovjek svakoga vremena traži Boga. Traži smisao života. Traži istinu. Traži nadu. No često traži na pogrješnim mjestima, u pogrješnim sigurnostima, oslanjajući se na vlastitu snagu ili na idole vremena. Upravo je to bila drama učenika na uskrsno jutro. Oni su tražili Krista ondje gdje on više nije mogao biti. Tražili su ga u smrti, a on je već bio pobijedio smrt i otvorio vrata novoga života.

I danas se događa slično. Današnji čovjek također traži Krista; često ga čak priziva u govoru o vrijednostima, humanizmu, pravdi i miru. No često ga traži ondje gdje ga ne može naći ili na način na koji ga ne može susresti. Zato riječi anđela ostaju trajno aktualne: "Zašto tražite Živoga među mrtvima?" To pitanje poput svjetla ulazi u tamu naših zabluda, naših lažnih sigurnosti i naših polovičnih odgovora, poručio je zagrebački nadbiskup.

On je u uskrsnoj poruci govorio i o pogrješnim načinima traženja Krista: "Tražiti ga u religiji bez vjere, bez žive vjere srca, u filozofiji koja isključuje Boga ili u u legalizmu i duhovnom perfekcionizmu, tražiti Krista gdje se ne zadržava. Krist nije ni u trajnoj sumnji i ne prebiva u grijehu, odbija ga okupiranost zemaljskim.".

"Milost nije nagrada za dobra djela, nego izvor iz kojega dobra djela proizlaze. Najprije je Božje besplatno djelovanje u nama, a tek zatim naše djelo kao odgovor. Uskrsnuće, stoga, ruši svaki oblik duhovnoga ponosa i samodostatnosti. Susret s Kristom nije odgovor na ljudsko savršenstvo, nego je dar onima koji priznaju svoju slabost i otvore se milosti. Uskrsno je jutro jutro milosrđa. Ondje gdje je čovjek mislio da je kraj, Bog je započeo nešto novo.

Nemojmo Krista tražiti u vlastitim zaslugama, kao da nam on nešto duguje. Radije ga tražimo u poniznosti carinika koji moli: "Bože, milostiv budi meni grešniku" (Lk 18, 13). Uskrsnuli Gospodin ne dolazi da nagradi savršene, nego da podigne pale, izliječi ranjene, oživi duhovno mrtve", poručio je nadbiskup Kutleša.

Istaknuo je kako "Krist nije u pesimizmu i očaju" već da je "Uskr pobjeda nade".

"Ako je itko pozvan biti svjedok nade u svijetu, to je kršćanin. Sveti Pavao poziva Solunjane da ne tuguju kao "drugi koji nemaju nade" (1 Sol 4, 13). Naravno, kršćanin poznaje patnju, križ, suze i napuštenost. Ali zna da posljednja riječ povijesti nije smrt, nego uskrsnuće, da iza Velikoga petka stoji uskrsno jutro", rekao je.

"Uskrs je poziv na obraćenje. To nije prijetnja, nego dar. Bog nas zove iz tame u svoje divno svjetlo; iz ropstva u slobodu; iz laži u istinu. Uskrsnuli Gospodin stoji pred vratima našega srca i kuca, ali želi ući kao Gospodar koji će sve obnoviti", poručio je Kutleša.

On je u uskrsnoj poruci, između ostaloga, govorio i o "obredima bez srca".

"Ako obred postane samo izvanjska gesta, tradicija koju držimo "radi reda", tada gubi svoju životvornu snagu. Tada tražimo Krista u ljusci, a ne u sadržaju, u formi bez Duha. Uskrs nam poručuje: liturgija je mjesto snažnoga susreta s Uskrsnulim, ali pod uvjetom da u nju ulazimo srcem, da slušamo riječ, da sudjelujemo, ranimo se Euharistijom s vjerom da je to doista Gospodin koji nam se daruje", poručio je.

Nadbiskup je govorio i o "samodostatnosti", kojoj, kako je rekao, često teži suvremeni čovjek, vjerujući kako sve može postići, slijdeći "dobar program".

"Ali spasenje nije projekt samoostvarenja; spasenje je Božji dar, ulazak u odnos ljubavi. Ako Krista tražimo ponajprije u svojim uspjesima, u vlastitoj izvrsnosti, u osjećaju da sve držimo pod kontrolom, ne ćemo ga pronaći. On dolazi upravo u našu slabost, u naše granice, u naše poraze - poput učenika koji su pobjegli, a ipak su, kao takvi, postali svjedoci uskrsnuća. Ne spašava nas naš savršeni plan, nego Božje savršeno milosrđe", podučio je Kutleša.

Govorio je i o "moralnosti bez milosti", ustvrdivši kako je vrijedno biti moralan i pošten vrijedn, ali kako  "moralnost sama po sebi ne može spasiti". 

"Čovjek se ne spašava po dobrim djelima, nego Božjom milošću koja ga preobražava iznutra. Ako se zaustavimo samo na moralu, a zaboravimo milost, lako upadamo u osudu drugih, u tvrdoću srca, u samopravednost. Ako pak prihvatimo milost, moral postaje odgovor ljubavi, radost suradnje s Bogom, a ne teret koji nosimo sami. Uskrsnuli Krist želi ne samo da činimo dobro, nego da budemo novi ljudi", poručio je Kutleša.

Na koncu svoje uskrsne poruke, nadbiskup Kutleša je poručio: "Draga braćo i sestre, uskrsno jutro pred svakoga od nas stavlja pitanje: Gdje tražim Krista? Tražim li ga u prolaznim stvarima, u ljudskim uspjesima, u ideologijama i modama? Tražim li ga u svijetu koji ne može dati vječni život? Ili ga tražim tamo gdje se doista nalazi - u vjeri Crkve, u sakramentima, u riječi Božjoj, u tišini molitve, u ljubavi prema siromasima, u vlastitom obraćenju? Anđeli su ženama rekli: "Što tražite Živoga među mrtvima?" (Lk 24, 5). Neka nas te riječi potaknu na obnovu vjere, da se odreknemo mrtvih sigurnosti, da iziđemo iz vlastitih grobova straha, grijeha i beznađa. Krist nije u grobu. Grob je prazan. Krist je živ. Krist je uskrsnuo. I zato je uskrsna poruka Crkve kroz dva tisućljeća uvijek ista, jednostavna i snažna: Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Na kojem mjestu svojega života ti danas najviše osjećaš da još uvijek tražiš Živoga među mrtvima? Svim vjernicima i svim ljudima dobre volje želim: Sretan i blagoslovljen Uskrs!".