Sve veći broj ljudi suočava se s anksioznošću, depresijom i osjećajem izgaranja, a pritisci suvremenog doba, od ekonomskih problema, pa do digitalnog stresa, doveli su do porasta mentalnih teškoća među svim dobnim skupinama, kazala je u povodu 10. listopada, Svjetskog dana mentalnog zdravlja, za Fenu psihologinja Antonija Šudić Leko. 

- U današnjem društvu, najčešće susrećemo osobe koje se nose s izazovima anksioznog poremećaja, depresije, a uz njih sve više susrećemo i poremećaje prilagodbe koji se javljaju kao reakcija na dugotrajni stres ili životne promjene. S obzirom na to da živimo u vremenu u kojem su stres, neizvjesnost i stalna dostupnost postali veliki pritisci, sve više ljudi pati od poremećaja spavanja, problema s koncentracijom te osjećajem stalne iscrpljenosti, ukazuje Šudić Leko, prema čijim riječima osobito zabrinjava porast izazova povezanih s pretjeranom uporabom tehnologije, poput ovisnosti o društvenim mrežama. S tim u svezi, sve im se više ljudi javlja zbog pritiska da moraju 'biti u toku', produktivni i uspješni u svim ulogama koje društvo  nameće, što dugoročno vodi do emocionalne iscrpljenosti i gubitka životne radosti. 

- Ključno je razviti svjesnost o tim izazovima, educirati se, naučiti postaviti granice, kako prema drugima (prema poslu, obvezama, tehnologiji), tako i prema sebi. Nešto što je jako bitno je upravo taj 'digitalni detoks', barem sat vremena kad se probudite i sat vremena prije no krenete na spavanje, a po mogućnosti i nekoliko sati bez ekrana u danu, kao i što veći broj odlazaka u prirodu, ukazuje Šudić Leko.

Nerealna očekivanja i značaj socijalne podrške

Ova psihologinja za Fenu dodaje i da su česta pojava nametnute slike 'idealnog života', savršene karijere, izgleda, odnosa, uspjeha... 

- Kad se pojedinac uspoređuje s tim idealima, stvara se jaz između stvarnosti i onoga što bi trebao biti, a to dovodi do kroničnog nezadovoljstva, samokritičnosti, osjećaja neuspjeha, manjka samopouzdanja i samopoštovanja. Nerealna očekivanja remete osjećaj samoprihvaćanja i održavaju stalni stresni pritisak, pa je bitno razviti realna mjerila, postaviti granice i usmjeriti se na sebe i na svoje zdravlje. Ne smijemo zaboraviti značaj socijalne podrške. Razgovor s članovima obitelji, prijateljima ili stručnjakom ima snažan učinak i pomaže nam uspješno proći kroz životne izazove, ističe ova psihologinja uz poruku kako nije slabost stati i predahnuti jer odmor, kako kaže, nije luksuz, već potreba. 

- U redu je uzeti vrijeme za sebe, u redu je imati loše dane. Loši dani su normalni dani, u redu je odmoriti. Nažalost, kod nas postoji uvjerenje da se odmor mora 'zaslužiti'. Krenite s malim koracima jer oni vode do uspjeha, preporuča  Šudić Leko.

Negativne vijesti i osjećaj bespomoćnosti

Uz navedeno, kontinuirana izloženost kriznim i negativnim vijestima stvara kod mnogih osjećaj bespomoćnosti, tjeskobe i nesigurnosti.

 - Čak i ako nas kriza ne pogađa izravno, empatijski doživljavamo stres drugih, što može izazvati stalnu zabrinutost, stalno praćenje vijesti i osjećaj da 'svijet gori', čime se iscrpljuje naš emocionalni sustav. Zato je važno ograničiti količinu vijesti, pratiti provjerene izvore i dati si dopuštenje isključiti se. Važno je tražiti podršku kako bismo izgradili psihološku otpornost i brinuli o svom mentalnom zdravlju, navodi, nadalje, Šudić Leko, a koja pojašnjava i da su danas ponajviše mladi izloženi stalnim usporedbama, pritiscima u pogledu izgleda, ocjena, općenito budućnosti, te sve većem porastu vršnjačkog nasilja (bullyinga). 

- Uz to, mnogi osjećaju nesigurnost zbog ekonomske situacije i nedostatak emocionalne podrške. Mnogi mladi koji trpe nasilje ne progovore zbog straha, srama ili nepovjerenja u odrasle. Dodatno, društvene mreže često stvaraju iskrivljenu sliku stvarnosti i potiču osjećaj manje vrijednosti. Ključno je da odrasli (roditelji ponajprije, nastavnici i stručnjaci) obrate pozornost na mlade bez osuđivanja, pruže im prostor za izražavanje, budu njihovo sigurno mjesto i da im pomognu razviti otpornost i realna očekivanja. Važno je biti prisutan, biti tu za njih, ističe Šudić Leko uz ocjenu da je napredak vidljiv, ali da tabu i nadalje postoji. 

- Ljudi se još uvijek plaše da će ih okolina doživjeti kao "slabe" ili "lude". Pozitivno je, pak, što sada sve više mladih otvoreno govori o traženju pomoći, čime se razvija veću svijest o značaju brige za mentalno zdravlje. Iz vlastitog iskustva mogu reći da oni koji su odlučili potražiti stručnu pomoć često kasnije izraze žaljenje što to nisu učinili ranije. To govori da je traženje pomoći znak hrabrosti i zrelosti, smatra Šudić Leko te zaključuje da su, što se ranije reagira, to veći izgledi za brži i uspješniji oporavak.