Srpski studenti najavljuju samostalan izlazak na parlamentarne izbore i odbijaju suradnju s oporbom. Oporba pak poziva na zajednički front protiv vlasti predsjednika Aleksandra Vučića. Gdje je zapelo?

Uvjet studentske liste ilustrira i odnos dviju strana.

“Dugo je poznato da se na listi ne mogu naći osobe koje su ikad bile ili jesu dio vladajuće koalicije, kao ni osobe koje su trenutno dio parlamentarne opozicije”, kaže Anja s Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu. I dodaje da studentski pokret uživa povjerenje građana, što pokazuju masovni skupovi, akcije prikupljanja potpisa i razgovori s građanima.

28. prosinca studenti su skupili oko 400.000 potpisa podrške zahtjevu za raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora. Osim toga, građani su ostavljali podatke kako bi bili kontaktirani u vezi s kontrolom izbornog procesa, čime su pokazali spremnost na aktivno sudjelovanje u borbi protiv političkog giganta, koji ulazi u 15. godinu vlasti.

S druge strane Radomir Lazović, dopredsjednik Zeleno-lijevog fronta, smatra da je za promjene neophodno ujedinjenje svih antirežimskih snaga u Srbiji.

„Smatram da bi za pobjedu na izborima najbolje bilo da se napravi zajednički dogovor svih antirežimskih snaga i Zeleno-lijevi front na to poziva još od polovice prošle godine. Da smo to uradili tada, vjerujem da bi odavno imali izbore, a ovako se Vučiću dalo mnogo vremena da se konsolidira“, navodi Lazović.

(Ne)vidljiva ruka režima
Analitičari ukazuju da studentska distanca prema oporbi nije samo pitanje taktike. Dragan Popović iz Centra za praktičnu politiku podsjeća na dugogodišnju satanizaciju političkih protivnika u provladinim medijima. Takvo okruženje ne proizvodi samo otpor prema vlasti, već i prema samoj ideji stranačke politike.

„U tom kontekstu razumijem tu vrstu oklijevanja studentskog pokreta da stupi u neke bliže kontakte s opozicijom“, objašnjava Popović.

O prirodi političke klime koja vlada u zemlji svjedoče podaci organizacije Reporteri bez granica, koji su Srbiju stavili na 96. mjesto u svijetu po medijskim slobodama. Ipak, Lazović upozorava i na druge mehanizme vlasti – kontrolu medija, pritisak na pravosuđe i izazivanje podjela u antirežimskom bloku.

„Zbog toga mi nemamo luksuz da se ne okupimo u jedan front koji može, ali ne mora biti jedna izborna lista, ali svi moraju zajedno raditi na smjeni, podržavati jedni druge i pomagati i dopunjavati se u oblastima u kojima je to potrebno“, tvrdi Lazović.

Greške oporbe
Pritisci vlasti nisu jedini razlog nepovjerenja. Čedomir Čupić, umirovljeni profesor FPN-a, smatra da je i ponašanje oporbe doprinijelo gubitku kredibiliteta. Kao prijelomni trenutak navodi dogovor s inicijativom ProGlas 2024. godine, kojim je predviđen bojkot izbora ukoliko se ne poprave izborni uvjeti. Ipak, dio potpisnika ubrzo je formirao koaliciju Biram borbu i izašao na izbore.

„To pamćenje, koje je jako svježe, govori tko je ta opozicija, što je ta opozicija. Mene počinje brinuti i tko je ova opozicija koja nije izašla na izbore i tada ostala principijelna i prihvatila to što je potpisao Proglas. I sada, godinu dana kasnije, se oni ponovo nalaze zajedno“, navodi Čupić.

Kako bi povratila povjerenje, oporba bi, prema navodima Čupića, trebala preuzeti odgovornost i razmotri ostavke zbog neispunjenih obećanja. Tako nešto nije novo, a najsvježiji primjer je ostavka lidera oporbene grčke stranke Siriza Aleksisa Ciprasa, nakon teškog poraza na parlamentarnim izborima 2023. godine.

Studenti i dalje uživaju povjerenje
Oporbene stranke već su odavno na meti provladinih medija, a sada sličan tretman dobiva i studentska lista. Ipak, ankete pokazuju da studenti i dalje uživaju veliko povjerenje građana. Akcije poput „student u svakom selu" i kampanje „od vrata do vrata" proširile su mrežu podrške širom zemlje.

CRTA navodi da je tijekom 2025. godine bilo najmanje 13.000 prosvjeda širom zemlje. Studentica Anja tvrdi da upravo zbog ovog masovnog broja demonstracija ne žele ovisiti od drugim sudionicima političke utakmice: "Prema povjerenju koje uvažavamo se odnosimo svjesno i odgovorno, stoga ne želimo dopustiti da na bilo koji način ovisimo o drugim akterima, a smatramo da dovoljnu snagu i masovnost zahvaljujući građanima, kandidatima i nama samima već imamo i neovisni."

Može li do dogovora?
Koliko je presudno tko će s kim na listu? Popović smatra da je forma manje važna od načela dogovora. On tvrdi da mnogo veći problem predstavljaju međusobni sukobi, koji nisu konstruktivne prirode. „Da su to neke programske rasprave, pa bi i bilo konstruktivno, ali ovo je uglavnom osobno, besmisleno, načelno, povrijeđene su sujete itd. Dogovor i konsenzus među akterima je mnogo važniji od toga kako će izgledati kolone“, navodi Popović.

Čupić smatra da je dogovor moguć ako oporba pokaže spremnost na žrtvu. „Potrebno je da se na izbore izađe zajednički, ali da opozicija ne uvjetuje listu koju studenti ponude. U slučaju pobjede, trebalo bi dogovoriti raspisivanje novih izbora u fer uvjetima za dvije godine“, smatra Čupić.

Politička zrelost
Mnogi elementi i dalje su neizvjesni. Od datuma izbora do sastava studentske liste. Studenti navode da je „tajnost" čelnika liste strateška odluka i pitanje sigurnosti kandidata.

Jedno od spornih imena koje se pojavilo na prosvjedima je Milo Lompar, kojeg kritičari povezuju s nacionalističkim idejama. Ipak, Popović navodi da su male šanse da studentska agenda bude antieuropska.

„Vjerujem da su prava, borba protiv korupcije, jednakost građana pred zakonom srž studentskih zahtjeva, vjerujem da će to biti okosnica i studentskog programa. To jesu najklasičnije europske vrijednosti“, kaže Popović.

Studentica Anja navodi da su okosnica studentske liste upravo prvobitni studentski zahtjevi i da na njima baziraju sve naredne korake. Ruku na srce, iste ideje oporba zastupa već godinama, ali bez povjerenja koje sada uživa studentski pokret. Iako je situacija kompleksna, Lazović je optimističan da će dva fronta pronaći zajednički jezik.

„Ipak, uz sve prepreke vjerujem da će biti dovoljno političke zrelosti da se prepozna da Vučiću najviše na ruku ide upravo razjedinjenost i da ćemo što prije doći do dijaloga“, navodi Lazović.

Hoće li ta zrelost zaista prevagnuti nad sujetama i podjelama, ostaje otvoreno pitanje, čiji odgovor može ići u više pravaca, piše Deutsche Welle.