Jesu li ljudi u proljeće zaista umorniji? Istraživači iz Švicarske tvrde da nisu i da takozvani proljetni umor zapravo nema znanstveno uporište. Zašto onda vjerujemo u tu teoriju?, piše Deutsche Welle.
 
Jedan od prvih toplih dana u godini: sunce, prve proljetnice, terasa kafića koja miriše na novi početak. Sve djeluje lakše, samo da nije onog poznatog osjećaja koji mnoge osobe svake godine sustigne – osjećaja iscrpljenosti i pospanosti koji se često naziva proljetnim umorom.

No nova studija sa sveučilišta u Baselu i Bernu dovodi taj fenomen u pitanje. Istraživači su zaključili da se „proljetni umor“ ne može znanstveno dokazati.

„Otkrili smo da ljudi u proljeće nisu mjerljivo umorniji ili iscrpljeniji nego u bilo kojem drugom dijelu godine“, kaže voditeljica istraživanja Christine Blume, psihologinja sa Sveučilišta u Baselu.

Godinu dana praćenja – bez dokaza o umoru
Blume je na ideju za istraživanje došla jer su je novinari svakoga proljeća ponovno pitali za mišljenje o tom fenomenu. „Postoji mnogo hipoteza kojima se pokušava objasniti proljetni umor, ali nitko zapravo nije provjerio postoji li on uopće“, kaže.

Tijekom jedne godine – od srpnja 2024. – istraživači su redovito online ispitivali 418 sudionika u sva četiri godišnja doba. Svakih šest tjedana trebali su ocijeniti razinu iscrpljenosti u proteklom periodu, stupanj pospanosti te kvalitetu sna.

Oko polovice sudionika na početku je izjavilo da pati od proljetnog umora. No podaci su pokazali suprotno: nikakvi sezonski obrasci iscrpljenosti nisu uočeni.

Što se zapravo događa u tijelu?
Često se tvrdi da toplije vrijeme širi krvne žile, snižava tlak ili da „višak“ melatonina iz zime izaziva pospanost. No Blume ističe da te hipoteze nisu uvjerljive iz perspektive kronobiologije.

Melatonin se, objašnjava, kontinuirano proizvodi i razgrađuje u 24‑satnom ritmu, pa ne postoji sezonski višak koji bi se nakupljao preko zime.

„Da je proljetni umor stvaran biološki fenomen, upravo bi se u prijelaznom razdoblju trebao jasno vidjeti u podacima, ali toga nema", kaže Blume.

Ni duljina dana, ni pojedini mjeseci nisu imali ikakav učinak na osjećaj iscrpljenosti.

Zašto onda vjerujemo u proljetni umor?
Istraživači smatraju da je odgovor više u kulturi nego u biologiji.

„Naša interpretacija je da je proljetni umor prije svega kulturni fenomen."

Sam pojam stvara okvir kroz koji ljudi tumače vlastite simptome, kaže Blume. Kada zasja proljetno sunce, raste očekivanje da bismo trebali biti energičniji. Ako ta energija izostane, doživljava se kao nešto „neobično“. Tu nastaje kognitivna disonanca – a proljetni umor nudi jednostavno objašnjenje.

A što je s alergijama i zimskim raspoloženjem?
Alergije na pelud, kihanje ili antihistaminici ne mogu objasniti pojavu koju ljudi nazivaju proljetnim umorom. „Ne vidimo nikakav učinak”, kaže Blume.

No postoji nekoliko stvarnih sezonskih pojava koje se često pogrešno miješaju s proljetnim umorom:

Sezonska zimska depresija – medicinski prepoznato stanje uzrokovano manjkom svjetla. Može biti praćeno umorom i slabom motivacijom.

Nedostatak vitamina D – vrlo čest nakon zime, može uzrokovati trajnu iscrpljenost i slabost mišića.

Zanimljivo, ni „zimski umor“ nije znanstveno potvrđen – iako ljudi zimi spavaju malo duže, a ljeti kraće, razina energije tijekom godine ostaje stabilna.

Studija poručuje: ako se osjećate umorno, nemojte to automatski pripisivati proljeću. „Ako su simptomi izraženi ili traju dulje, obratite se liječniku“, savjetuje Blume.

Većina ljudi, dodaje, prijelaz iz zime u proljeće ionako doživljava bez većih problema.

Fenomen karakterističan za njemačko govorno područje – i dijelove Balkana
Zanimljivo je da je proljetni umor gotovo nepoznat izvan njemačkog govornog područja. U engleskom postoji izraz spring fever, ali on označava upravo suprotno: pojačanu energiju i životnost.

Ipak, izraz „proljetni umor“ relativno je raširen i u Srbiji, Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori – vjerojatno zbog kulturnih i jezičnih utjecaja iz doba Austro‑Ugarske.

Mediji u regiji i dalje svake godine posvećuju značajan prostor ovom pojmu, koji se uklapa u širu kategoriju vjerovanja da vrijeme snažno utječe na organizam – poznatu kao meteoropatija.