Ali Hamnei više nije živ. Vrhovni vođa Irana je poginuo u napadima Sjedinjenih Američkih Država i Izraela u subotu. Beskompromisno se borio protiv otvaranja i modernizacije zemlje, piše Deutsche Welle.

Ajatolah Ali Hamnei učinio je sve kako bi doživio kraj države Izrael. Izrael je više puta nazivao „nelegitimnom državom“ te naglašavao iransku potporu „oslobođenju Palestine“. Kao ideološki vođa takozvane „Osovine otpora“, nakon preuzimanja dužnosti 1989. oblikovao je savez s posredničkim vojskama u Libanonu, Iraku, Siriji, Jemenu i na palestinskim područjima. Glavni cilj bio je uništenje Izraela.

No, takozvana Osovina počela je gubiti smjernice nakon terorističkog napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. Izraelska vojska odgovorila je snažnim napadima, ne samo na Hamas u Gazi nego i na ciljeve u Libanonu, Siriji, Jemenu i naposljetku na iranskom teritoriju. Napade u lipnju 2025.Hamnei je preživio, ali su nakon masovnih napada SAD-a i Izraela 28. veljače 2026. iranske vlasti nekoliko sati kasnije objavile njegovu smrt.

„Božji namjesnik na Zemlji"
Cijenu Hamneijeve ideološke politike konfrontacije prije svega je platilo iransko stanovništvo. Ono je najviše trpjelo zbog međunarodnih sankcija, posrnulog gospodarstva, sve veće političke izolacije te se na kraju našlo u središtu eskalirajućeg regionalnog sukoba.

Da je Hamnei nepokolebljivo ustrajao u svojim stavovima povezano je i s njegovim uvjerenjem da je „Božji namjesnik na Zemlji“. Tu je titulu preuzeo 1989., nakon smrti ajatolaha Ruholaha Homeinija, utemeljitelja Islamske Republike Iran, kada je postao vrhovni vođa doživotno.

Učenjak rođen 1939. u šijitskom svetom gradu Mašhadu na sjeveroistoku Irana desetljećima je imao posljednju riječ u svim državnim pitanjima. Propitivanja njgovih vlastitih odluka nije tolerirao. Kao iranski vrhovni vođa nikada nije davao intervjue. Student koji je 2018., tijekom susreta pred kamerama, upitao smije li mu se uopće postavljati pitanja, nakon susreta je uhićen i osuđen na dvije godine zatvora zbog „vrijeđanja vjerskog vođe“.

Protivnik šaha i uspon nakon 1979.
Ajatolah Ali Hamnei sebe je do smrti prije svega smatrao pjesnikom i književnim kritičarem. U mladosti je pisao poeziju. Prije Islamske revolucije 1979. više je puta bio zatvaran kao protivnik šaha. Mladi vjerski učenjak, ljubitelj književnosti koji je pušio lulu, među režimu kritičnim intelektualcima ostavljao je dojam blage osobe.

Nakon pobjede revolucije i dolaska vjerskog krila na vlast Hamnei je brzo napredovao. Bio je elokventan govornik i postao je propovjednik petkom u Teheranu. Godine 1981. skupina Narodni mudžahedini izvršila je atentat na njega. Preživio je, ali mu je desna ruka ostala paralizirana. S velikom odlučnošću naučio je pisati lijevom rukom te se uspio probiti u vrh vjerskog establišmenta. Od 1981. do 1989. obnašao je dužnost predsjednika države.

Revolucionarna garda kao oslonac moći
Jednom je rekao da zna kako je živjeti pod diktaturom i biti pogođen terorom, misleći pritom na razdoblje šahove vladavine. Unatoč tome, bio je odgovoran za teška kršenja ljudskih prava u današnjem Iranu. Tijekom njegove vladavine donošene su proizvoljne presude protiv aktivista, redovito su izvršavane smrtne kazne nad političkim protivnicima, a prosvjedi su nasilno gušeni.

Glavni stup njegove moći bile su Revolucionarne garde, paravojna organizacija osnovana 1979. radi „zaštite revolucije“. Pod njegovim zapovjedništvom snažno su ojačane i danas raspolažu vlastitim kopnenim, zračnim i pomorskim postrojbama, specijalnim jedinicama za operacije u inozemstvu te dobrovoljačkom milicijom i kibernetičkom postrojbom. Revolucionarne garde, koje preko građevinskog koncerna Khatam al-Anbija kontroliraju i dijelove iranske naftne i plinske industrije, predstavljaju državu unutar države. One su Hamneiju omogućavale da svoju volju provodi mimo predsjednika i parlamenta.

Simbol za neprijatelja: SAD
Hamnei je živio skromno, ali je istodobno dopuštao da korisnici korumpiranog gospodarskog sustava u njegovu okruženju djeluju gotovo neometano. Usred pandemije koronavirusa njegovi su najbliži savjetnici obećali razvoj domaćih cjepiva protiv COVID-a. Projekt je progutao milijardu dolara i završio potpunim neuspjehom.

U očima milijuna Iranaca koji su tijekom pandemije izgubili voljene osobe ajatolah je osobno bio odgovoran za katastrofalno upravljanje krizom. Koronavirus je nazivao biološkim oružjem SAD-a, genetski prilagođenim za uporabu protiv Irana. Zbog takvog stava zabranio je vladi uvoz cjepiva iz SAD-a u Velike Britanije.

Hamnei je Islamsku Republiku smatrao jedinom istinskom snagom otpora protiv „imperijalističkog“ Zapada i sanjao o moćnom šijitskom Iranu u islamskom svijetu. Njegovi govori bili su prožeti pojmom „neprijatelj“, a glavni neprijatelj uvijek su bile Sjedinjene Američke Države.

Kontroverzni iranski nuklearni i raketni program snažno je napredovao pod njegovim vodstvom. Malo je koga na međunarodnoj sceni uvjerila njegova fetva — islamsko pravno mišljenje — kojom je zabranio proizvodnju i uporabu nuklearnog oružja. Pregovore o ograničavanju nuklearnog programa dopustio je tek nakon što je Iran stekao dovoljno znanja i iskustva da program može ponovno pokrenuti u svakom trenutku.

Represija nad stanovništvom
Nedavni ponovljeni masovni prosvjedi diljem zemlje za veće političke i društvene slobode brutalno su gušeni pod njegovim vodstvom, kao i nemiri izazvani gospodarskom krizom — posljednji put na prijelazu 2025./26. Represija nad ženama dosegla je nove razine, dok su mnogi mladi stručnjaci i akademici emigrirali. S Hamneijem na čelu iznevjerene su sve nade u promjene i trajne reforme unutar postojećeg političkog sustava Irana.

S godinama je postajao sve nepomirljiviji i osvetoljubiviji, a krug njegovih ljudi od povjerenja sve uži. Ono što mu se nije sviđalo nije smjelo postojati. Ne samo njegovi kritičari dovode u pitanje je li uopće bio svjestan nezadovoljstva stanovništva političkim sustavom, gubitka povjerenja u vjerske institucije te teških gospodarskih i društvenih uvjeta života. On sam nije pokazivao nikakav interes za dijalog sa stanovništvom.