JEDAN od ranih ciljeva rata u Iranu bio je postavljanje bivšeg tvrdolinijaškog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada na čelo države, a izraelski napad na njegov dom u Teheranu bio je osmišljen kako bi ga se oslobodilo iz kućnog pritvora. Taj napor, koji je uključivao promjenu režima, bio je dio šireg plana o kojem su američki dužnosnici sada progovorili, pišu The New York Times i The Atlantic.

Odvažan plan koji je pošao po zlu
Nekoliko dana nakon što su u uvodnim napadima ubijeni iranski vrhovni vođa i drugi visoki dužnosnici, američki predsjednik Donald Trump javno je izjavio kako bi bilo najbolje da vlast u Iranu preuzme "netko iznutra". Sada se ispostavlja da su Sjedinjene Države i Izrael u sukob ušli s vrlo određenom i iznenađujućom osobom na umu: Mahmudom Ahmadinedžadom, bivšim iranskim predsjednikom poznatim po svojim radikalnim antiizraelskim i antiameričkim stavovima.

Međutim, odvažan plan, koji su razvili Izraelci i o kojem je obaviješten i sam Ahmadinedžad, brzo je krenuo po zlu, tvrde američki dužnosnici. Prvog dana rata Ahmadinedžad je ozlijeđen u izraelskom napadu na njegov dom u Teheranu, koji je bio planiran kao operacija njegovog oslobađanja iz kućnog pritvora.

Prema riječima američkih dužnosnika i jednog Ahmadinedžadovog suradnika, preživio je napad, ali je nakon što je za dlaku izbjegao smrt izgubio interes za plan promjene režima. Otad nije viđen u javnosti, a njegovo trenutno boravište i stanje nisu poznati.

Neobičan izbor za novog vođu
Reći da je Ahmadinedžad bio neobičan izbor bilo bi veliko podcjenjivanje. Iako se sve više sukobljavao s vodstvom režima i bio pod strogim nadzorom, tijekom svog predsjedničkog mandata od 2005. do 2013. godine bio je poznat po pozivima da se "Izrael izbriše s karte". Bio je i snažan zagovornik iranskog nuklearnog programa, žestok kritičar SAD-a te poznat po nasilnom gušenju prosvjeda u zemlji.

Kako je točno Ahmadinedžad unovačen za sudjelovanje u planu, ostaje nepoznato. Postojanje ove operacije, o kojoj se dosad nije izvještavalo, dio je višefaznog plana koji je Izrael razvio za rušenje iranske teokratske vlasti.

To pokazuje da su Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu ušli u rat ne samo s pogrešnom procjenom o brzini ostvarenja svojih ciljeva, već i s rizičnim planom za promjenu vodstva u Iranu, koji su čak i neki Trumpovi suradnici smatrali nerealnim. Pojedini američki dužnosnici bili su posebno skeptični oko održivosti ponovnog dovođenja Ahmadinedžada na vlast.

"Predsjednik Trump od samog je početka bio jasan oko ciljeva Operacije Epski Bijes: uništiti iranske balističke projektile, demontirati njihova postrojenja, potopiti mornaricu i oslabiti njihove saveznike", izjavila je glasnogovornica Bijele kuće Anna Kelly odgovarajući na upit o planu.

"Američka vojska ispunila je ili nadmašila sve svoje ciljeve, a naši pregovarači sada rade na postizanju sporazuma koji bi trajno okončao iranske nuklearne sposobnosti." Glasnogovornik izraelske obavještajne agencije Mossad odbio je dati komentar.

Potraga za suradnicima unutar režima
U ranim danima rata američki su dužnosnici govorili o planovima razvijenim s Izraelom za pronalaženje pragmatičnih pojedinaca koji bi mogli preuzeti vlast. Tvrdili su da obavještajni podaci upućuju na to da su neki unutar iranskog režima voljni surađivati sa SAD-om, čak i ako se te osobe ne bi mogle opisati kao "umjerene". 

Posljednjih godina Ahmadinedžad se sukobljavao s čelnicima režima, optužujući ih za korupciju, a kružile su i glasine o njegovoj lojalnosti. Vlasti su mu zabranile sudjelovanje na nekoliko predsjedničkih izbora, njegovi suradnici su uhićivani, a kretanje mu je bilo sve više ograničeno na njegov dom u četvrti Narmak u istočnom Teheranu.

Napad s ciljem oslobađanja
Činjenica da su američki i izraelski dužnosnici vidjeli Ahmadinedžada kao mogućeg vođu nove iranske vlade dodatni je dokaz da je rat pokrenut u veljači s nadom u postavljanje susretljivijeg vodstva u Teheranu, iako su Trump i članovi njegovog kabineta tvrdili da su ciljevi rata usko usmjereni na uništavanje iranskih nuklearnih, raketnih i vojnih kapaciteta.

Mnoga pitanja o tome kako su Izrael i SAD planirali dovesti Ahmadinedžada na vlast ostaju bez odgovora. Američki dužnosnici rekli su da je napad, koji je izvelo izraelsko zrakoplovstvo, imao za cilj ubiti čuvare koji su nadzirali Ahmadinedžada kako bi ga se oslobodilo.

Prvog dana rata u izraelskim napadima ubijen je iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei.  Tada su se u iranskim medijima pojavile prve vijesti da je i Ahmadinedžad ubijen u napadu na svoj dom. Napad nije značajnije oštetio njegovu kuću, ali je pogođen sigurnosni punkt na ulazu u ulicu. Satelitske snimke pokazuju da je ta zgrada uništena. U danima koji su uslijedili, službene novinske agencije izvijestile su da je preživio, ali da su ubijeni njegovi "tjelohranitelji" - zapravo pripadnici Islamske revolucionarne garde koji su ga istovremeno čuvali i držali u kućnom pritvoru.

Ahmadinedžadov suradnik potvrdio plan
U ožujku je časopis The Atlantic, pozivajući se na anonimne suradnike bivšeg predsjednika, objavio da je Ahmadinedžad oslobođen nakon napada na njegovu kuću, opisujući operaciju kao "bijeg iz zatvora".

Nakon toga, jedan od njegovih suradnika potvrdio je za The New York Times da je i sam Ahmadinedžad napad doživio kao pokušaj oslobađanja. Suradnik je rekao da su Amerikanci u Ahmadinedžadu vidjeli osobu koja bi mogla voditi Iran i upravljati "iranskom političkom, društvenom i vojnom situacijom".

 
Ahmadinedžad bi mogao "odigrati vrlo važnu ulogu" u Iranu u bliskoj budućnosti, rekao je suradnik, dodavši da su Sjedinjene Države u njemu vidjele nekoga sličnog Delcy Rodríguez, koja je preuzela vlast u Venezueli nakon što su američke snage uhvatile Madura i od tada usko surađuje s Trumpovom administracijom.

Putovanja koja su potaknula sumnje
Nakon odlaska s dužnosti, Ahmadinedžad je postupno postao kritičar teokratske vlasti, ili se barem sukobio s ajatolahom Hameneijem. Tri puta - 2017., 2021. i 2024. - pokušao se kandidirati za predsjednika, no svaki put mu je Vijeće čuvara blokiralo kandidaturu. 

U intervjuu za The New York Times 2019. godine pohvalio je predsjednika Trumpa i zagovarao približavanje Irana i SAD-a. "Gospodin Trump je čovjek od akcije", rekao je tada Ahmadinedžad. "On je poslovan čovjek i stoga može izračunati troškove i koristi. Poručujemo mu, izračunajmo dugoročne troškove i koristi za naše dvije nacije i nemojmo biti kratkovidni."

Posljednjih godina putovao je izvan Irana, što je dodatno potaknulo nagađanja. Godine 2023. posjetio je Gvatemalu, a 2024. i 2025. Mađarsku - zemlje s bliskim vezama s Izraelom. Iz Budimpešte se vratio samo nekoliko dana prije nego što je Izrael u lipnju prošle godine započeo napade na Iran. Nakon izbijanja rata povukao se iz javnosti, a njegova šutnja o sukobu sa zemljom koju je dugo smatrao glavnim neprijateljem Irana bila je zapažena na društvenim mrežama.

Izraelski plan se izjalovio
Izrael je rat zamislio u nekoliko faza, počevši od zračnih napada, ubojstva iranskih vođa i mobilizacije Kurda. Zatim je plan predviđao stvaranje političke nestabilnosti, nakon čega bi režim pod pritiskom kolabirao i omogućio uspostavu "alternativne vlade". Osim zračne kampanje i ubojstva vrhovnog vođe, malo toga se odvilo prema planu, što ukazuje na duboko pogrešnu procjenu iranske otpornosti.

Čak i nakon što je postalo jasno da je iranska vlada preživjela prve mjesece rata, neki izraelski dužnosnici, poput šefa Mossada Davida Barnee, i dalje su vjerovali da je njihov plan imao dobre šanse za uspjeh da su dobili odobrenje za nastavak.