AMERIČKI predsjednik Donald Trump, otkako je ponovno izabran, više je puta zaprijetio izlaskom iz NATO saveza, a to je ponovio i jučer, frustriran jer su europske zemlje odbile pridružiti se američko-izraelskom ratu protiv Irana, čiji je ishod neizvjestan. No, što više Trump omalovažava NATO i prijeti napuštanjem, to se sam savez čini sve ispraznijim, piše The New York Times.

Kriza povjerenja
Savez, utemeljen nakon Drugog svjetskog rata radi odvraćanja Sovjetskog Saveza i očuvanja mira u Europi, prolazi kroz duboku krizu, a mnogi se pitaju može li uopće opstati. Rat na Bliskom istoku samo je produbio postojeće sumnje u američku predanost savezništvu, tvrdi Ivo Daalder, bivši američki veleposlanik pri NATO-u.

"Teško je zamisliti da bi ijedna europska zemlja sada mogla ili htjela vjerovati da će joj Sjedinjene Države priskočiti u pomoć", rekao je. "Možda se mogu nadati, ali na to ne mogu računati." Iako Trump u svom obraćanju naciji u srijedu navečer nije spomenuo NATO, što je izazvalo olakšanje među saveznicima, raspoloženje u Europi je pesimistično.

Visoki europski dužnosnik, govoreći anonimno zbog osjetljivosti teme, izjavio je kako vjeruje da većina Europljana više ne smatra da članak 5, klauzula o kolektivnoj obrani, ima stvarnu snagu. Prema njegovim riječima, SAD se sada doima kao dio problema u svjetskom neredu, a ne kao rješenje i jamac u krajnjoj nuždi.

U četvrtak je u Seulu francuski predsjednik Emmanuel Macron bio izravan, optuživši Trumpa da svojim opetovanim prijetnjama povlačenjem potkopava NATO. "Ako svaki dan dovodite u pitanje vlastitu predanost, time ga ispražnjavate od sadržaja", poručio je Macron.

Europa nije bespomoćna
Prošlog tjedna, državni tajnik Marco Rubio, odražavajući Trumpovo nezadovoljstvo, upozorio je da će odnose s NATO-om trebati preispitati nakon završetka rata u Iranu. "Bez SAD-a nema NATO-a", rekao je Rubio. "Savez mora biti na obostranu korist, ne može biti jednosmjerna ulica. Nadam se da to možemo popraviti."

No, drugi nisu tako sigurni. Iako je Washington oduvijek bio živčani centar i okosnica saveza, Europa nipošto nije bespomoćna. Europske zemlje sada troše znatno više na vojsku, dijelom zbog ruske invazije na Ukrajinu, a dijelom i zbog Trumpovih zahtjeva da "plate svoj dio".

Čak i kad bi Washington povukao svojih 70.000 vojnika iz Europe, europski NATO bio bi zamisliv, tvrde visoki europski dužnosnici. Zapovjedna struktura i infrastruktura ostaju, a Europljani bi mogli popuniti većinu pozicija.

 
Cijena europske samostalnosti
Već su provedene razne studije o tome što bi Europa trebala učiniti kako bi nadomjestila američki doprinos u konvencionalnom ratovanju. Jedna od njih, koju je prošlog svibnja proveo Međunarodni institut za strateške studije, procijenila je troškove na otprilike bilijun dolara tijekom 25 godina.

Slična studija briselskog instituta Bruegel i Instituta za svjetsku ekonomiju iz Kiela, provedena prije godinu dana, procijenila je da bi Europi kratkoročno trebalo 300.000 dodatnih vojnika i godišnje povećanje vojne potrošnje od najmanje 290 milijardi dolara kako bi se obranila od ruske agresije.

Camille Grand, bivši pomoćnik glavnog tajnika NATO-a, također je napisao detaljnu studiju o prazninama koje bi Europa morala popuniti. Dužnosnici iz Trumpove administracije sugerirali su da bi Europljani trebali preuzeti konvencionalnu obranu, dok bi Washington zadržao svoj nuklearni kišobran.

Ruska prijetnja
Većina se slaže da je krajnji rok za pripremu 2029. godina. General Carsten Breuer, zapovjednik njemačke vojske, upozorio je da će do tada Rusija najvjerojatnije biti sposobna izvesti ozbiljan napad na NATO, ali je dodao da Njemačka i savezničke snage mogu pružiti vrlo dobar otpor i prije toga.

Poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski to je prošle godine sažeo: "Ne moramo biti dobri kao Sjedinjene Države. Moramo samo biti bolji od Rusije." Ono što je gotovo nezamjenjivo jest američki nuklearni kišobran nad Europom, koji je Trump više puta obećao zadržati.

Unatoč tome, europske nacije aktivno razmatraju alternative. Velika Britanija i Francuska, jedine europske nuklearne sile, zajedno s Njemačkom i Švedskom, raspravljaju o tome kako proširiti vlastiti nuklearni kišobran.

Francuska je najavila povećanje svojih nuklearnih zaliha, a Britanija ponovnu uspostavu zračne komponente s bombarderima sposobnim za nošenje nuklearnog oružja. Ipak, britansko nuklearno odvraćanje ovisi o američkoj tehnologiji, a francusko je osmišljeno da štiti prvenstveno francuske interese.

 
Geopolitičke posljedice
Poticaj Europi da preuzme više odgovornosti dodatno je naglašen Trumpovom odlukom da bombardira Iran bez konzultacija sa saveznicima, a da tek potom zatraži pomoć. Mnogima, poput Brune Maçãesa, bivšeg portugalskog državnog tajnika za europske poslove, američka akcija izgleda kao poraz.

"Ovo će biti velik poticaj za Europu", rekao je. "Više se ne radi samo o tome želimo li da SAD bude uz nas; sada se čini da SAD to ne bi bio u stanju čak i da hoće." Za Europu, dodao je, "iz mjeseca u mjesec, izbor između autonomije i Amerike postaje sve oštriji."

Znakovito je da je britanski premijer Keir Starmer u srijedu na Trumpovu prijetnju odgovorio pozivom na približavanje Europi. "Kako svijet nastavlja ovim nestabilnim putem, naš dugoročni nacionalni interes zahtijeva tješnje partnerstvo s našim europskim saveznicima i s Europskom unijom", izjavio je.

Mnogi se pitaju kakvu bi korist Sjedinjene Države imale od uništenja saveza. Wolfgang Ischinger, bivši njemački veleposlanik u Washingtonu, na društvenim mrežama je upozorio da bi izlazak iz NATO-a bio poklon Rusiji.

Ključ u Hormuzu
"Treba jasno reći da bi povlačenje američkih snaga iz Europe konačno omogućilo Rusiji da proglasi stratešku pobjedu: istiskivanje SAD-a iz Europe bio je glavni strateški cilj Kremlja, kako u sovjetsko doba, tako i nakon njega", napisao je. "Može li si SAD dopustiti da se to dogodi?"

Za Nicholasa Burnsa, također bivšeg američkog veleposlanika pri NATO-u, povlačenje bi bilo "katastrofalno za Ameriku kao svjetsku silu". Naglasio je da je NATO obrambeni savez koji je priskočio u pomoć Americi nakon napada 11. rujna.

U slučaju Irana, rekao je Burns, "nismo bili napadnuti, nego smo pokrenuli napad izvan okvira NATO-a", bez prethodnog obavještavanja saveznika. SAD, istaknuo je, ni sada nije formalno zatražio pomoć od NATO-a.

Ipak, kako bi umirile Trumpa, većina članica NATO-a, u organizaciji Britanije i Francuske, već nudi pomoć u održavanju otvorenog Hormuškog tjesnaca nakon završetka rata, što je Trump i zahtijevao. Ta koalicija za poslijeratno patroliranje tjesnacem sada broji oko 35 zemalja.