Val poskupljenja koji mjesecima pogađa Bosnu i Hercegovinu sve snažnije opterećuje kućne proračune, dok plaće i mirovine ne prate rast životnih troškova. 

Za mnoge obitelji svakodnevna kupovina osnovnih namirnica postala je ozbiljan izazov, a nekada uobičajeni troškovi - danas predstavljaju luksuz. 

Rast cijena hrane, energenata i komunalnih usluga dodatno produbljuje osjećaj nesigurnosti među građanima koji se godinama suočavaju s nedostatnim primanjima. Sve veći broj ljudi prisiljen je odricati se dijela potreba kako bi osigurao sredstva za osnovne životne troškove.

Kako dalje?

Dok cijene rastu iz mjeseca u mjesec, brojni radnici i umirovljenici ističu kako njihovi dohoci više ne omogućavaju dostojanstven život. Ekonomski pritisci posebno pogađaju višečlane obitelji, samohrane roditelje i starije osobe, koje se svakodnevno bore s rastućim troškovima. Građani upozoravaju da životni standard kontinuirano pada, a razlika između prihoda i troškova postaje sve veća. U takvim okolnostima se postavlja pitanje kako osigurati dostojanstven život i zaustaviti daljnje osiromašenje stanovništva.

Poskupljenja su postala jedna od dominantnih društvenih tema, a nezadovoljstvo raste usporedo s računima koje je iz mjeseca u mjesec sve teže podmiriti. Mnogi smatraju da su hitne mjere za zaštitu životnog standarda nužne kako bi se ublažile posljedice krize koja sve snažnije pogađa svakodnevni život.

Dok se i dalje bilježi trend povećanja potrošačke korpe, u Bosni i Hercegovini na snazi je “umjetnost preživljavanja”. Prosječna plaća ne može pokriti ni pola potrošačke košarice, a minimalna ni 30 posto.

Janja Josić je stopostotni invalid i živi od minimalne mirovine. Na grame, kaže, kupuje, jer primanja jedva pokriju troškove za lijekove i dažbine. Zahvaljujući humanim prodavačima, na pijaci često dobije komad mesa kako bi imala kvalitetan obrok.

- Ne može se isto kupovati, prije je bilo drugačije, sad je grozno. Ne gleda nitko na umirovljenike, što je mirovina danas, pita se.

Daj mi pola!

Kilogram paradajza i paprika nekada je iznosio dvije do tri, a sada je pet KM. Iako je kupovna moć smanjena, kupci kažu da pijace i dalje pružaju kvalitetu. Zijada Sinanović 20 godina prodaje poljoprivredne proizvode. Kaže kako kupci sada traže manje količine u odnosu na ranije godine.

- Više se kupovalo ranije, bilo je malo jeftinije, sada je skuplje. Kupuje narod onoliko koliko mu treba. Tko je uzimao kilu kajmaka, sad uzme pola. Tko je uzimao dva sira, uzme jedan, kaže.

Sindikalna potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u Bosni i Hercegovini u svibnju ove godine iznosila je gotovo 3.436 KM. Pokrivenost prosječnom platom iznosila je 49,47 posto, a minimalnom platom manje od 30 posto. Primjetno je to i u mesnicama. Kupaca ima, ali količine koje se stavljaju na vagu su manje.

I dok cijene rastu svakodnevno, građani, naročito umirovljenici, i dalje će namirnice tražiti na pijacama, pa ako ne na kilograme, onda barem na grame. 

Ekonomska stvarnost u Bosni i Hercegovini sve jasnije pokazuje raskorak između troškova života i primanja građana. Plaće rastu sporo, dok cijene hrane, stanovanja i usluga bilježe kontinuiran uzlazni trend. Sve veći broj građana priznaje kako pažljivo planira svaku marku koju potroši, nastojeći pronaći ravnotežu između prihoda koji stagniraju i troškova koji neprestano rastu.

Za mnoge umirovljenike i radnike s nižim primanjima pitanje kvalitete života zamijenilo je pitanje osnovne egzistencije. Svakodnevica je postala borba za očuvanje financijske stabilnosti i dostojanstva. 

Ekonomisti upozoravaju da dugotrajni rast cijena ne ostavlja posljedice samo na novčanike građana, nego i na ukupno društveno raspoloženje, stvarajući osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti.

S. Ž.