U organizaciji Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, u utorak je održan znanstveni skup 'Kranjčevićev Mostar: 140 godina kulturnoga i književnoga nasljeđa', u okviru kojeg su stručnjaci i profesori kroz tri tematska panela govorili o Kranjčevićevu djelu, njegovu kulturnom i književnom nasljeđu te utjecaju na javni i kulturni život. Skup je organiziran u sklopu kulturno-znanstvenog programa 'Kranjčević u Mostaru', koji je počeo 10., a završit će 23. rujna. Održan je u Galeriji kraljice Katarine u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, gdje je ranije upriličena i izložba 'Kranjčević u Mostaru - Dijalog između riječi i slike'.

Dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Dražen Barbarić u uvodnom je govoru naglasio je da će simpozij pokriti 'širok dijapazon različitih uvida, interpretacija, interdisciplinarnih rakursa o odnosu Silvija Strahimira Kranjčevića i Mostara, kao toposa u onom trenutku u kojem je djelovao kada je došao u Mostar'. Istaknuo je kako je ponosan na organizaciju skupa, naglasivši da je započeo u prigodnom i decentnom ozračju. Dekan je posebno izrazio zadovoljstvo što je Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru u kratkom vremenu uspio organizirati takav simpozij, ističući da to, prema njegovu mišljenju, ne bi uspjele ni veće i financijski i znanstveno snažnije visokoškolske institucije.

Sveučilišni profesor Ilija Musa, zamjenik ravnatelja Federalne novinske agencije, govoreći na prvom panelu u izlaganju 'Kranjčevićevo medijsko djelovanje', istaknuo je kako se Kranjčevića najčešće promatra kao pjesnika, iako je važan dio njegova djelovanja i utjecaja na književni i kulturni život ostvaren putem medija njegova vremena. 

Podsjetio je da je Kranjčević od 1880-ih objavljivao u brojnim listovima i časopisima, a radom u 'Nadi', koja je počela izlaziti u Sarajevu 1895., njegova je uloga dobila novu dimenziju, od autora koji putem medija dolazi do javnosti postao je urednik koji sudjeluje u odlučivanju o tome koji će autori i sadržaji doći do javnosti. Musa je istaknuo kako Kranjčevićeva urednička uloga nije bila samo tehničke naravi. Prema sačuvanoj ostavštini, vodio je brigu o pribavljanju materijala, izboru tema i autora te rasporedu tekstova, čime je aktivno sudjelovao u oblikovanju sadržaja časopisa. Takvu je ulogu povezao s komunikološkim konceptom gatekeepinga, odnosno selekcijom sadržaja i odlučivanjem o tome što će putem medija postati dostupno javnosti.