SARAJEVO - 16 utakmica. Toliko je na klupi reprezentacije BiH. Već sada je to više nego što su zajedno vodili reprezentaciju Dušan Bajević, Faruk Hadžibegić, Meho Kodro i Savo Milošević. 

Brojka od 16 utakmica ne predstavlja ništa značajno u svijetu nogometa, ali u slučaju Sergeja Barbareza je to ipak nešto drugačija priča. Od prve utakmice. Kao neiskusan izbornik dobio je u ruke jednu selekciju koja je bila uzdrmana do kraja, skoro na koljenima. 

Morao je nešto uraditi, nešto drastično promijeniti, jer jednostavno izlaza nije bilo. Mladi igrači, nova imena i protivnici koji su bili nemilosrdni. Što u prijateljskim utakmicama, što u onim zvaničnim. Engleska, Italija, Njemačka, Nizozemska. Sa svakim novim porazom je bilo sve teže, na svakoj drugoj pressici je bilo pitanja koje su izazivale polemike. Ali nije odustajao. 

U Barbarezovoj prvoj godini za BiH je debitiralo čak 16 igrača, od čega je njih osam bilo mlađe od 23 godine. Tražio je stručni stožer igrače, borio se svakako, mijenjao, vjerojatno i sam ne vjerujući da će već u prvom kvalifikacijskom ciklusu selekcija doći u situaciju da se bori za odlazak na SP. Uz Rumunjsku i Austriju.

Dvije pobjede od SP-a

U ovom trenutku BiH na drugom mjestu, ima 13 bodova na svom kontu. Naravno treba uzeti u obzir činjenicu da je u skupini H bilo pet selekcija. Ali kada se pogledaju ostale skupine, ukupno više bodova su osvojile selekcije Norveške (21), Italije (18), Austrije (15), Belgije (15), Engleske (21), Albanije (14), Hrvatske (16). Samo sedam selekcija. 

I ukupno gledajući, samo se rijetke mogu pohvaliti da nisu "kiksale". I dobro, sve to što je urađeno, dobro ili loše će ostati u nekom zaboravu, ovisno o ishodu subotnjeg duela. Protiv protivnika koji je u prošlosti znao biti jako neugodan. Rumunji su u međusobnim duelima slavili četiri puta, sva četiri sigurno i uvjerljivo. Dva puta 3-0, jednom 2-0, te jednom 4-1. 

Barbarez je kao igrač bio akter jednog, onog 2003. godine, u Craiovi. Na klupi je bio Baka Slišković. Zato ih je BiH savladala kada su to najmanje očekivali, na startu ovih kvalifikacija. U ovom trenutku aktualne su razne kalkulacije i tu BiH ne stoji loše. 

S dvije pobjede BiH ide direktno na SP, jedna može biti vrijedna baraža, ova recimo današnja, dok bi i dva boda iz naredna dva susreta mogla biti dovoljna za baraž. Zato će "glava", taj psihološki faktor u pripremi susreti biti jako važni. U idealnom scenariju dobro bi bilo doći do neke rane prednosti, ali isto tako u slučaju primljenog gola ne treba dramatizirati, paničariti, jer i bod ima težinu. O računici i pritisku, Sergej Barbarez kaže:

- Mi dobro znamo računicu, znamo šta znače i pobjede i porazi, ali znamo šta je plan. Život neće prestati nakon ove dvije utakmice, bavit ćemo se istim poslom kojim smo se bavili. Na ovom mjestu je privilegija imati pritisak i to je nešto što je normalan. Tko ne može izaći na kraj s tim, ne treba ni da se bavi ovim. Naravno da sam dobro spavao i da nije tako, ne bih bio trener i vodio ovaj tim. Osmijeh je svaki dan na mom licu i tako ćemo doći na utakmicu i pokušati da dobijemo. dosad smo sve odradili kako treba, a pogotovo jučer s dva treninga i taktički i na psihološkoj strani. Nije samo važno šta se dešava na terenu, nego i razgovori. S te strane smo vrlo zadovoljni. Imamo planove i ciljeve i to niko ne skriva, pokušat ćemo ovu utakmicu dobiti, kazao je izbornik.

Respekt

Kakav je pogled na reprezentaciju Rumunjske? Trebali li obratiti pažnju na nekog igrača posebno i kako je igrati protiv selekcije koja na svojoj klupi ima jednog stratega kao što je Mircea Lucescu? 

- Ja to gledam kroz neki cijeli tim, naravno da vodimo računa pojedinačno o igračima. Imaju veliki respekt, pogotovo zbog prvenstva i zato mi je još draže bilo da pobijedimo. Što se tiče izbornika Lucescua, svaka riječ je suvišna. Toliko uradio, toliko doživio. Igrati protiv takvih trenera je velika čast. 

Posjed lopte, očekuje se velika bitka na sredini terena? 

- Želja svakog trenera je da ima više posjed u svojim nogama. Jedan dio plana je da držimo loptu jer samo tako možemo kreirati stvari, u neku ruku i odmarati kad imaš loptu, ali vidjet ćemo kako će to krenuti. Igramo kući i to je najvažnije, uz naše navijače ćemo imati 12. igrača. Sigurno da razmišljamo šta nama bolje paše, kako bi trebali početi utakmicu, to sve pravi neki plan. Hoće li on doći ili neće to je druga priča.

Što bi voljeli da se ponovi iz prve utakmice?

- Ja bi volio da ponovimo čitavu utakmicu, bilo je dosta dobrih segmenata. S psihološke strane smo rano dali gol i odigrali smo dobro. Bilo smo intenzivni nije se pitalo tko šta igra nego tko želi pomoći svom kolegi. Stalno navodim primjer Amara Dedića koji je bio nezadovoljan da nije bio previše ofanzivan. Ali kada smo prikazali da je bio glavni faktor uz pomaganje Seji. To su stvari koji mi vidimo analiziramo. Ja sam poznat da volim iznenaditi protivnika, volimo probati biti hrabri. Vidjet ćemo. Što se tiče kartona to nas se ne tiče, mislimo samo na ovu utakmicu, zaključio je Barbarez.

Džeko Sve je u našim rukama i nogama

Za razliku od većine svojih suigrača, Edin Džeko je utakmica kao što će biti ova subotnja protiv Rumunjske odigrao popriličan broj. S reprezentacijom, protiv Portugala, Francuske, Slovačke, Belgije, Republike Irske, Sjeverne Irske. Pa i s klubovima u kojima je igrao ako hoćete. Iako naravno nije isto klub i reprezentacija. Godine su tu, ali je i kvaliteta. Iskustvo također. Bez obzira na minutažu koja nije idealna. 

-Sve je u našim rukama i nogama. Mislim da se treba preuzeti odgovornost i da se zna da se ulazi u utakmicu sa samo jednim ciljem, kaže Džeko.

Iako u posljednje vrijeme kapetan igra manje nego što smo svi navikli, Džeko smatra da igrač može imati kvalitetu kakvu hoće, ali ako nije spreman to pokazati na terenu, onda je uzalud.

- Sigurno je da bi bolje bilo da igram stalno, ali mislim da su ove dvije utakmice nešto posebno i bez obzira što nisam igrao u posljednje vrijeme, spreman sam, znam šta se očekuje i šta mogu dati.

Naglašava da je za njega svaka utakmica posebna.

-Ovo su možda važnije utakmice nego neke u prošlosti, ali na svaku gledam kao da mi je zadnja. Znamo šta nam je raditi i šta nam može donijeti pobjeda sutra, šta remi, a šta poraz. Svi smo toga svjesni i svima svaka utakmica treba da bude takva, naglasio je Džeko.

Zanimljivo da je odgovarajući na pitanja novinara iz Europe upitan da li će mu ovo biti dvije posljednje utakmice u reprezentativnom dresu.

- Možda i budu, ali nikad se ne zna. Vidjet ćemo kako će se sve završiti. Ja se nadam da neće, jasan je Džeko.

F. I.