Prijateljske utakmice često znaju narušiti atmosferu i ova protiv Slovenije prijetila je da će biti takvom – ali nije se dogodilo. Zahvaljujući dobroj pripremi utakmice, ali i 'pripremi terena za nju'. 

- Igrači su dobili veliki aplauz od mene. Igrali su maksimalno koliko su mogli. Opet kažem, kraj je sezone, umor je, temperature. Razlika je bila, oni su zabili taj gol, mi nismo na vrijeme, bio je sukus priče izbornika Sergeja Barbareza nakon prijateljskog poraza u Celju (1:2). 

Susret je odigran tri dana nakon teško izborene pobjede protiv San Marina (1:0), treće pobjede iz isto toliko utakmica u kvalifikacijama za SP 2026., poslije koje su se probudili brojni kritičari reprezentacije, među njima i mi – jer bilo je pomalo neshvatljivo da se tim koji je dobio Rumunjsku u gostima i kod kuće savladao nezgodni Cipar toliko mučio kontra protivnika koji obično prima 'dva plus golova'. I prijetilo je da utakmica u Celju dodatno zakomplicira situaciju, vrati reprezentaciju unatrag po pitanju atmosfere, ali to se usprkos porazu nije dogodilo. 

Alibiji koji stoje 

- Korektna utakmica i s naše i s njihove strane. Korektno ponašanje na terenu i korektan protivnik. Mislim da je njihov izbornik zadovoljan. Nama je možda gorak ukus što smo izgubili, ali veliko zadovoljstvo i kompliment za moju ekipu, govorio je Barbarez nakon susreta u koji je ušao bez podosta igrača koji su konkurirali i igrali protiv San Marina. 

Netom poslije zeničkih 1:0, Barbarez je obznanio da je u dogovoru s igračima odlučio da u Celje neće voditi Džeku, Demirovića, Bičakčića i Šunjića te ozlijeđene Radeljića i Zlomislića. Zatim je izronila informacija  da je reprezentaciju samovoljno (navodno nije psihički spreman) napustio Huseinbašić, a onda je dan uoči utakmice postalo jasno da danas na stadionu Z'dežele u Celju neće biti ni Hajradinović – ozlijedio se, možda ga čeka i mjesec oporavka. 

Već su to bili alibiji, ali u pozitivnom smislu – ako takvih ima. Jer ono što je ostalo, nije bilo najbolje što BiH ima pa ni očekivanja nisu bila maksimalna. Barbarez je tako, sigurno donekle i planski, rasteretio ekipu pritiska, a igračima iz sjene dao dragocjenu minutažu protiv respektabilnog protivnika. 

Da, bilo je i grešaka 
koje se ne smiju događati

Da, kad se uzme u obzir startna postava (Vasilj, Malić, Muharemović, Barišić, Mujakić, Bašić, Šarić, Dedić (kapetan), Memić, Gigović i Kulenović) i okolnosti – nešto puno više od prihvatljivog poraza nije trebalo ni očekivati, no daleko od toga da je Barbarez aplaudirao na svaki potez svojih igrača…

- Adrian (Barišić) kod prve situacije nije primijetio igrača iza sebe. Kod druge Dženis (Burnić) nije dobro udario loptu - lagane greške koje se ne smiju događati. Imate i golmana da nešto obrani, a Nikola (Vasilj) je bio na svom nivou. To je sastavni dio sporta. Golovi svakako padaju iz grešaka. Da svi padaju iz izrađenih akcija – bio bi dosadan. Žao mi je što nismo zabili golove iz situacija koje smo imali… Ne možete kroz svaku šansu doći do šesnaesterca, do udarca, akcije ili dijagonale. Kada u ovoj utakmici imate četiri-pet stopostotnih šansi, morate biti više nego zadovoljni. Utakmica je zahtijevala strpljenje. Slovenija je ozbiljan protivnik, izbornik im je tu niz godina. To zahtijeva respekt. To je taj put kojim i mi idemo. Ništa se ne može preko noći ili u par mjeseci. 

Prosjek ispod 24 godine!

Na koncu, dojam da je u Celju prevladala pozitiva – osjetan je. i Barbarez je to znalački iskoristio – u svoju i korist reprezentacije. 

- Svaki momak je dao maksimum i to je što ja želim. To je taj kult reprezentacije koji moramo vratiti i taj voljni moment koji mora biti na sto posto. Bilo je fenomenalno i domaća publika koja je došla, bila je brutalno korektna. Vidi se da se i naši ljudi koji žive u Sloveniji ovdje sjajno osjećaju. Moram reći jednu stvar koja je ogromna - prosjek našeg tima bio je ispod 24 godine. To sve govori kojim putem idemo i da nije lagan. Ponosan sam na ove momke jer stvarno žele i ponosni su što nose ovaj dres.

Sve u svemu, jedno iskustvo koje usprkos porazu nije nimalo naštetilo Barbarezu i reprezentaciji – rujan i druga utakmica sa San Marinom sada će se čekati u miru, a onda i ta potencijalno presudna utakmica sa Austrijom. Mundijal 2026. ne djeluje kao daleki san… ali treba nastaviti ići korak po korak – nastaviti izbjegavati 'mine' poput Slovenije, utakmicu u kojoj je poraz pretvoren u pobjedu a da to ne ispadne patetično, bez osnove. 


Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba