Odavno o Carlosu Alcarazu pričamo kao o tenisaču koji je u tenisu prvi postigao nešto i obično je riječ o 'nerazmjeru' tih postignuća godinama, što je slučaj i sada – nakon što je Španjolac odigrao epsko finale sa Janikom Sinnerom - koji je iz ove priče o mladim tenisačima današnjice ne može izdvojiti. Jer oni su predvodnici jednog novog Grand Slam doba.

Godina je bila 2010., dan 24. lipnja. Odigran je tada najduži meč u povijesti profesionalnog tenisa - i po vremenskom trajanju i po broju gemova. Amerikanac John Isner i Francuz Nicolas Mahut odradili su ga u sklopu prvog kruga Wimbledona - nakon 11 sati i pet minuta igre u tri dana (!) meč je završen rezultatom 6:4, 3:6, 6:7(7), 7:6(3), 70:68. Kako se ne bi ponovio sličan meč, 2019. godine uvedena je promjena kojom se uvodi tie-break kada rezultat u petom setu dosegne 12:12, što će reći da će Isner i Mahut ostati rekorderi, ali epskih mečeva nakon njih je bilo, a jedan se dogodio u finalu Roland Garrosa protekle nedjelje. Da, postavljeni su neki novi rekordi, ali važnije od toga, finale Carlos Alcaraz – Janik Sinner otići će u povijest kao početak nove Grand Slam ere. 

Prvo GS finale s igračima 
rođenima u 2000-ima

- Prvo veliko finale između Carlosa Alcaraza i Jannika Sinnera, dva najbolja igrača na svijetu, obećavalo je da neće razočarati. Ali čak ni najoptimističniji nisu mogli predvidjeti da će vrhunac dosegnuti tijekom zapanjujućih pet sati i 29 minuta. Dva generacijska talenta odigrala su klasik na Roland Garrosu, u kojem se Španjolac Alcaraz oporavio od dva seta zaostatka - i spasio tri finalna boda - kako bi zadržao titulu na 'French Openu' nakon tie-breaka u petom setu, napisao je BBC i ukratko sažeo meč koji je bio sve samo ne nesadržajan. 

Što je zapanjujuće, ni nakon pet i kusur sati igre – nisu djelovali umorno, fantastični poeni padali su i u samoj završnici, što je naravno rezultat činjenice da je 'nedjeljni blockbuster', koji je srušio rekord za najduže finale French Opena u povijesti, bio je prvo Grand Slam muško finale u kojem su sudjelovala dva igrača rođena u 2000-ima. Pariz je svjedočio početku nove ere, u to nema sumnje. 

Uostalom, pogledajte samo gdje su teniske veličine koje su vladale igrom zadnjih dvadeset godina - Rafael Nadal i Roger Federer su u mirovini, a Novak Đoković, jedini preostali aktivni član trojca, u polufinalu ovogodišnjeg RG-a, nakon poraza od Sinnera, priznao je da je ovo možda bio njegov zadnji Pariz. 

Ako je bilo dileme, Wilander je presudio! 

Dakle, ustanovili smo da je ovo početak nekog novog Grand Slam doba, kojim je usput nastavljeno jedno veliko rivalstvo - Alcaraz sada protiv Sinnera vodi 20-19. No, što ih čeka sljedeće? Najveći cilj do kraja godine bit će im obrana naslova na dva preostala Grand Slama u 2025. – Alcaraz će to pokušati napraviti na Wimbledonu, Sinnera na US Openu. 

- Siguran sam da će učiti iz ovog meča i vratiti se jači sljedeći put kada se suočimo, istaknuo je Španjolac, dodajući: 'Siguran sam da će napraviti svoju domaću zadaću. Pokušat ću naučiti kako mogu biti bolji i taktički mu naštetiti u igri. Neću ga zauvijek pobjeđivati, to je očito. Dakle, moram nastaviti učiti iz mečeva koje igram protiv njega.'

Ako pak kojim slučajem i dalje niste uvjereni da je ovo finale bilo nešto posebno, možda biste trebali čuti/vidjeti ocjenu sedmerostrukog GS pobjednika Matsa Wilandera, koji je osvojio prethodno najduže finale Roland Garrosa, ono iz 1982. godine…

- Federer i Nadal odigrali su nekoliko dobrih finala, ali ništa se ne može usporediti s ovim.

Pomislio sam: 'Ovo nije moguće - igraju tempom koji nije ljudski.' Ovo su dva najbolja sportaša koje ljudska rasa može iznjedriti, a slučajno su i tenisači. Ne ostajem često bez riječi, ali kakav divan dan.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba