Za pričinjene zločine nad Hrvatima na području Mostara za 18 osoba do sada presuđeno 117 i pol godina zatvora.

Priredila: V.S.Herceg

mostar@dnevni-list.ba

Iz Udruge Hrvatska zvona temeljitom analizom objedinili su podatke o sudskim procesima i presudama pripadnicima Armije BiH za ratne zločine nad Hrvatima u BiH, uz zanimljiv Zaključak, ali i kritiku prema hrvatskim političkim predstavnicima u BiH i Republici Hrvatskoj. Radi se o privremenom popisu jer se mnogi postupci još vode ili se očekuje podizanje optužnica za zločine za koje još nitko nije odgovarao.

Po podacima iz analize koju donosimo, nekadašnji pripadnici Armije RBiH zbog zločina nad Hrvatima u BIH, do sada, osuđeni su ukupno na 303 godine zatvora. Također, nevjerojatan je broj žrtava za koje još nitko nije odgovarao – za zločine nad 870 ljudi još uvijek nitko nije odgovarao. Zanimljivo je i to da je za pričinjene zločine nad Hrvatima na području Mostara za 18 osoba do sada presuđeno 117 i pol godina zatvora.

Kaznena prijava protiv 16 oficira Armije RBiH

Kao Zaključak ove analize, iz Udruge Hrvatska zvona ističu kako su tijekom Domovinskog rata u BiH postrojbe Armije RBiH počinile brojne i masovne zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima, kao i da se posebno ističu u činjenju zločina na području Središnje Bosne. Mnogobrojnije snage Armije RBiH (u Z/O 3. 4, i 6. korpusa) okupirala su mnoga područja u Središnjoj Bosni s hrvatskom većinom.

Za počinjene zločine (u Središnjoj Bosni, dolini Neretve i Sjevernoj Hercegovini) nije odgovarao nitko ili su odgovarali pojedinci  (uglavnom izvršitelji). Najviši i jedini komandant Armije RBiH osuđen na Sudu BiH je komandant samostalnog bataljuna Prozor, Enver Buza za počinjene zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima 14. IX. 1993. godine u selu Uzdol. Posebno se ističe kako mnogi zločini počinjeni od strane Armije RBiH nisu procesuirani, njih oko 90%.

Kako se nadalje naglašava, za zločine počinjene u z/o 3. Korpusa Armije RBiH na međunarodnom Sudu u Den Haagu osuđeni su na sramotno niske kazne u odnosu na razmjere zločina: Enver Hadžihasanović (nedavno preminuo) na kaznu zatvora od 3 godine i šest mjeseci i Amir Kubura zapovjednik 7. muslimanske brigade Armije RBiH  na dvije godine zatvora. Ovaj dvojac vrijeme na koje su osuđeni proveli su u istražnom pritvoru u Haggu te po pravomoćnosti ovih presuda pušteni na slobodu.

Udruge HVO proistekle iz Domovinskog rata su 1. III. 2017. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnijele kaznene prijave za šesnaest visokih oficira Armije RBiH, a kako ističu, do sad apo tim prijavama nije pokrenuta niti jedna istraga.

Dnevni list prenosi analizu Udruge Hrvatska zvona, po podacima prikupljenih iz nadležnih sudova i po područjima: o presudama za ratne zločine nad Hrvatsima u BiH, ali i podatke o zločinima za koje još uvijek nitko nije odgovarao.

Bugojno

U općini Bugojno u Domovinskom ratu (od 17. VII.1993. godine do 12. VIII.1993.godine)  Armija RBiH, ubila je 104 hrvatska civila i zarobljenog pripadnika HVO. Ovom broju treba dodati 19 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koji su odvedeni iz logora  Armija RBiH, formiranih u općini Bugojno (najzloglasniji; Stadion Iskra, hotel Kalin i dr).

U općini Bugojno tijekom rata između Armije RBiH i HVO, veliki broj Hrvatskih civila i pripadnika HVO, je ubijen, zatočen u nehumanim uvjetima, korišteni su za kopanje rovova na prvoj crti bojišnice, neki su nestali i za njihovu sudbinu se još ništa ne zna (zbog protoka vremena za pretpostaviti da su svi ubijeni). Događala su se silovanja žena (koje nisu bile zatočene te su živjeli u svojim domovima; zabilježena su 4 takva  slučaja koji su uredno prijavljeni tada nadležnim tijelima).

Za ova i druga zlodjela koja su počinjena u općini Bugojno nakon zauzimanja općine Bugojno od strane Armije RBiH, osuđen su slijedeći pripadnici Armije RBiH:

Nisvet Gasal osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 4 godine (Upravnik Logora).

Senad Dautović osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 7 godina (načelnik CSB).

Musajb Kukavica osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 4 godine (zapovjednik osiguranja logora).

Handžić Enes osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 8 godina zatvora(pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307 brigade Armije RBiH).

Duraković Šaćir osuđen na kaznu zatvora od 6 godina, počinitelj zločina (vojnik Armije RBiH).

Vrban Ened zv.“Enko“ osuđen na kaznu zatvora od  6 godina , počinitelj zločina(vojnik Armije RBiH).

Šego Osman osuđen na kaznu zatvora od 5 godina, počinitelj zločina(vojnik Armije Republike RBiH).

Osmić Alija osuđen na kaznu  zatvora od 3 godine, počinitelj zločina (vojnik Armije RBiH).

Velagić Muhko osuđen na kaznu  zatvora od 6 godina, počinitelj zločina, (vojnik Armije RBiH).

Velagić Safet osuđen na kaznu zatvora od  6 godina, počinitelj zločina(vojnik Armije RBiH).

Busovača

U općini Busovača u Domovinskom ratu (od 24. I.1993.godine do 11. I.1994. godine, Armija RBiH, ubila je 50 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Posebno treba izdvojiti dan (26. I.1993.godine) kad su pripadnici Armije RBiH, napali selo Gusti Grab i u tom napadu ubili 8 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

15.VI.1993. godine također na lokalitetu Busovačke staje pripadnici Armije RBiH, ubili su iz zasjede 16 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Među civilima bio je i jedan maloljetnik. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

Čapljina

U općini Čapljina u Domovinskom ratu (od 13. VII. 1993. do 10. X. 1993. godine) od strane pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine ubijeno je 15 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. (Jedan od ubijenih pripadnika bio je  vozač kola hitne pomoći koji je u tom trenutku prevozio ranjenike). Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Fojnica

U općini Fojnica u Domovinskom (od 16. V. 1993. godine do 24. XII.1993.godine) od strane pripadnika Armije RBiH ubijen je 31 hrvatski civil i zarobljeni pripadnik HVO.

Pored ostalih ubijenih hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, dana 13. XI.1993. godine pripadnici Armije RBiH, ubili su gvardijana  i vikara Franjevačkog  samostana (fra Nikicu Milićevića i fra Leona Migića).

Za ovaj zločin osuđen je počinitelja zločina Miralem Čengić. Vrhovni Sud BiH osudio ga je na 15 godina zatvora. Istom presudom na kaznu zatvora od 6 mjeseci osuđeni su pomagači u izvršenju ovog kaznenog djela: Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić.

Miralem Čengić i drugi sudionici ovom presudom nisu osuđeni za ratni zločin nego im je suđeno kao za mirnodopsko („obično“) ubojstvo.  Miralema Čengića tijekom izdržavanja kazne zatvora tri puta je pomilovan od  člana Predsjedništva BiH (Alije Izetbegovića) i jednom od  Predsjednika F BiH (Ejupa Ganića), tako da je Čengić nakon šest godina bio slobodan. Izuzev presude za ubojstvo dvojice franjevaca, za ostale zločine nitko nije odgovarao.

Općina Gornji Vakuf-Uskoplje

U općini Gornji Vakuf-Uskoplje u Domovinskom ratu (od 13. I.1993. godine do 28. VIII.1993. godine) pripadnici Armije RBiH ubili su 17 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO). Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Jablanica

U općini Jablanica u Domovinskom ratu  (od 4. VII. 1993. godine do 6. X. 1993. godine) Armija RBiH) ubila je 54 hrvatska civila i zarobljena pripadnika HVO. Dana 28. VII. u selu Doljani u napadu Armije RBiH ubijeno je i masakrirano 40 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Preostali stanovnici tog sela odvedeni su u zloglasni logor A BiH u Jablanicu (Muzej “Bitke za ranjenike“). U logoru su zatvoreni i žene i djeca čak je jedna trudnica rodila dijete u tom logoru.

Za ove zločine odgovarali su:

Sabit Škampo  počinitelj zločina (vojnik), od Županijskog suda u Mostaru osuđen je na kaznu zatvora od 6 godina  (zbog ratnog zločina u selu Doljani).

Zehrudin Šćuk počinitelj  (vojnik), od Županjskog suda u Mostaru osuđen je na kaznu zatvora od 6 godina zbog zločina počinjenih u selu Doljani.

Mirsad Tahirović zv. “Deba”  počinitelj zločina (vojnik), od Županijskog suda u Mostaru osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina zbog kaznenog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Za ratne zločine počinjene  na području općina Jablanica i Konjic  vođeno je više postupaka protiv optuženog Nihada Bojadžića (zamjenika zapovjednika postrojbe „Zulfikar“: diverzantskog odreda pri Štabu Vrhovne komande Armije RBiH). Za počinjenje više kaznenih djela (ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i  ratni zločin protiv civilnog stanovništva) osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina zbog individualne odgovornosti.

Konjic

U općini Konjic u Domovinskom ratu (od 23. III.1993. godine do 19.II.1994. godine) od strane Armije RBiH ubijeno je 99 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. U općini Konjic Armija RBiH, tijekom agresije počinila stravične i brojne zločine u selima i zaseocima nastanjenim Hrvatima. Ovdje ćemo navesti samo neke:

Dana 25. III. 1993.godine u selu Orlište općina Konjic ubijene su 4 civilne osobe starije životne dobi (rođ, 1907., 1913., 1923. i 1937. godište), među kojima je bilo i nepokretnih. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao

Dana 16.04.1993.godine u selu Trusina, Armija RBiH ubila je 23 hrvatska civila i zarobljena pripadnika HVO.

Za ove zločine osuđeni su pripadnici  Armije RBiH:

Nihad Bojadžić (zamjenik zapovjednika odreda Zulfikar) od Suda BiH osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina za zločine počinjene u  selu Trusina 16. IV. 1993.godine. Naime ista osoba osuđena je za zločine počinjene u muzeju Jablanica na 1 godinu, a za Trusinu 15 godine, te mu je Sud izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od 15 godina za obadva kaznena djela.

Rasema Handanović (vojnik) izvršitelj priznala krivnju i potpisala sporazum s Tužiteljstvom BiH i osuđena na kaznu zatvora od 5 godina i šest mjeseci zatvora.

Edin Džeko (vojnik)izvršitelj, od Suda BiH osuđen je na 13 godina zatvora za zločine počinjene u selu Trusina.

Nedžad Hodžić (vojnik) izvršitelja od Suda BiH osuđen je na kaznu zatvora od 12 godina za zločine počinjene  selu Trusna.

Mensur Memić (vojnik)  izvršitelj od Suda BiH osuđen je na kaznu zatvora od 10 godina za zločine počinjene u selu Trusina.

Dana 6. VII. 1993. godine prigodom prelaska preko planine Bokševice, (u nakani da prijeđu na teritorij pod kontrolom HVO, ubijene su 4 civilne osobe hrvatske nacionalnosti (također starije životne dobi: rođene 1909.,1908., 1919.,1941. godine). Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

Tijekom rata veliki broj Hrvata općine Konjic zatvarani su u logore. Najpoznatiji logor bio je Logor Musala, koji je formiran 10. V. 1992. godine  u kojem su zarobljenici proživljavali najgore torture. Za zločine počinjene u Logoru Musala (u kojem su bili zatočeni i Hrvati i Srbi) Sud BiH osudio je upravnika logora: Edhem Žilić (upravnik logora Musla) osuđen je na 6 godina zatvora. U presudi se navodi da je kao upravnik logora osobno zlostavljao zatočenike, i omogućio drugima da to čine.

Kakanj

U općini Kakanj u Domovinskom ratu  (od 20. VI. 1992. do 29. XII. 1993. godine). Armija RBiH ubila je 68 Hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Posebno treba istaknuti zločin koji se dogodio na svetog Antuna (13. lipnja) u širem području Ričice (u selima Drenovnik, Kovači i Bradarići) kada su ubijeni pored  ostalih i tri sina i muž Anice Jurić. Za ove zločine nitko nije odgovarao. Također nakon okupacije hrvatskih sela u općini Kakanj ubijeno je u klasičnim likvidacijama 17 civila (među kojima i jedno dijete od 16 godina: Mladen Udovičić). Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Kiseljak

U općini Kiseljak u Domovinskom ratu (od 20. X. 1992. godine do 23. XI. 1993. godine) Armija RBiH ubila je 26 hrvatska civila i zarobljena pripadnika HVO. Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Kreševo

U općini Kreševo u Domovinskom ratu od 20. VI. 1993. godine do 17. X.1993. godine Armija RBiH ubila je 6 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Za ove zločine nije nitko odgovarao.

Maglaj

U općini Maglaj u Domovinskom ratu (od 27. VIII. 1993. godine do 21. X. 1994. godine) Armija RBiH ubila je 26 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Za ove zločine nitko nije odgovarao

Mostar

U općini Mostar u Domovinskom ratu (od 30. VI. 1993. do 3.XII.1993. godine) pripadnici Armije RBiH ubili su 99 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Posebno se ističe zločin u selu Grabovica kada su pripadnici Armije RBiH 8. i 9. IX.1993. godine ubili 32 hrvatska civila (dio tijela bacili u rijeku Neretvu). Najmlađa žrtva bila je Mladenka Zadro rođena 1989. godine a najstarija žrtva Martin Marić (rođen 1911. godine). Ova ubojstva pripadnici Armije R BiH, činili su na posebno okrutan način (klanjem, uz prethodna mučenja dok su žene najprije silovane pa potom ubijene). Za 18 tijela ubijenih žrtava još uvijek se traga.

Za zločine počinjene u s. Grabovica odgovarali su:

Haris Rajkić  počinitelj zločina (vojnik),  Županijski Suda Mostar  osudio ga je na 13 godina zatvora za zločine počinjene u s. Grabovica.

Nihad Vlahovljak počinitelj zločina (zapovjednik voda), Županijski Sud Mostar osudio ga je na 13 godina zatvora za zločine počinjene u S Grabovica.

Sead Karagić počinitelj zločina (vojnik),Županijski Sud Mostar osudio ga je na 13 godina zatvora za zločine počinjene u s. Grabovica.

Enes Šakrak počinitelj zločina (vojnik), Županijski Sud Sarajevo ga je osudio na 10 godina zatvora za zločine počinjene u s. Grabovica.

Mustafa Hota počinitelj zločina (vojnik), Županjski Sud Sarajevo, ga je osudio na 9 godina zatvora za zločine počinjene u s. Grabovica.

U logorima Armije RBiH u Bijelom Polju-Potoci ubijeno je 8 zarobljenih Hrvatskih civila i pripadnika HVO. Za zločine počinjene u Bijelom Polju-Potoci kod Mostara odgovarali su:

Enes Ćurić (upravnik zatvora u Potocima) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.

Ibrahim Demirović (zapovjednik 47 BB) počinitelj zločina  na kaznu zatvora od 13 godina.

Habib Čopelj  počinitelj zločina (vojnik) osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od 5 godina.

Miralem Omanović počinitelj zločina (vojnik) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godine zbog brutalnog ubojstva trojice zarobljenih pripadnika HVO. U logoru Armija Republike Bosne i Hercegovine  u „IV osnovna škola“ ubijeni su 18 zarobljenih pripadnika HVO. Za ove zločine odgovarali su:

Čišić Mili počinitelj zločina (vojnik) osuđen je na kaznu zatvora od dvije godine i 6 mjeseci zatvora.

Husnija Oručevć počinitelj zločina (vojnik) osuđen na kaznu zatvora od 2 godine.

Ćupina Mirsad počinitelj zločina (vojnik) osuđen na 5 godine zavora.

Toporan Hilmo počinitelj zločina (vojnik) osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 1 godine.

Predrag Ajkić počinitelj zločina (vojnik) osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 2 godine.

Zijad Redžović počinitelj zločina (vojnik) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

Ibrahim Oručević počinitelj zločina (vojnik) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i šest mjeseci.

Pribišić Nezir počinitelj zločina (vojnik) na kaznu zatvora od jedne godine

Slobo Marić počinitelj zločina (vojnik) osuđen je na jednu godinu i šest mjesec zatvora.

Na području općine Mostar pod kontrolom Armije RBiH događala su se pojedinačna ubojstva hrvatskih civila koji  su živjeli u svojim kućama i stanovima. 20  tijela hrvatskih civila su pronađena u masovnim i pojedinačnim grobnicama nakon okončanja rata. Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Zarobljeni pripadnici HVO i hrvatski civili odvođeni su u logore posebno; 4. osnovna škola, Bijelo Polje i Donja Drežnica. Prigodom zatočenja svaki Hrvat morao je znati svoju krvnu grupu, i istima je prisilno (i stalno) vadila uz neprestana žestoka zlostavljanja i maltretiranja (pojedinaca čak do smrti).

Donja Drežnica

U selu Donja Drežnica općina Mostar zarobljeni hrvatski civili i pripadnici HVO, sustavno su zlostavljani na razne načine u prostorijama katoličke crkve. 

Za ovaj zločin osuđen je Zijad Kurtović (zapovjednik  čete vojne policije Drženica)  počinitelj zločina osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina zbog počinjenja kaznenih djela (ratni zločin protiv civilnog stanovništva hrvatske nacionalnosti  i kaznenog djela uništavanje  kulturnih i povijesnih spomenika: Crkva u Donjoj Drežnici).

Općina Novi Travnik

U općini Novi Travnik u Domovinskom ratu (od 19. X. 1992. godine do 4.II.1994. godine) Armija RBiH je ubila 63 hrvatska civila i zarobljenog pripadnika HVO. Posebno treba napomenuti u ovoj općini najveći broj ubijenih hrvatski civila je od granatiranja civilnih objekata i djelovanja snajperista Armije RBiH (ukupno od ovakvog djelovanja Armije RBiH, ubijeno su 32 civila među kojima je 12 djece). Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Općina Prozor-Rama

U općini Prozor-Rama u Domovinskom ratu (od 18. VI.1993. godine do 15. I. 1994.godine) postrojbe Armije RBiH, na vrlo okrutan način ubili su 59 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Posebno dana 14. IX. 1993.godine u selu Uzdol općina Prozor-Rama na okrutan način ubili su 29 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO, kompletno selo spalili. Najmlađa žrtva bo je dječak Stjepan Zelić star 10 godina. Za navedene zločine odgovarao je za pokolj u selu Uzdol komandant samostalnog prozorskog bataljuna Armije RBiH Enver Buza.

Enver Buza (komandant samostalnog prozorskog bataljuna Armije RBiH, osuđen na 8 godina zatvora po zapovjednoj odgovornosti. Ovom presudom osuđen je  jedini  i po rangu najviši komandant Armije RBiH, kojeg je Sud BiH osudio za zločine nad Hrvatima u BiH. Također Enver Buza je jedini osuđeni za stravičan zločin u Uzdolu 14. IX. 1993. godine. Ništa manje okrutan zločin počinila je Armija RBiH u selu Jurići, općina Prozor-Rama ubivši dvoje djece i staricu Anicu Jurić rođenu 1905. godine. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

Potrebno je još napomenuti stravičan zločin 16. IX.1993.godine u selu Hudusko gdje je Armija RBiH, zarobila a potom pogubila 16 pripadnika HVO. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

Travnik

Tijekom Domovinskog rata  u općini Travnik (od 20. X. 1992. kada je na punktu Travnik-Vitez kojeg je postavila 7. muslimanska brigada Armije RBiH, u vrijeme dok nije bilo sukoba Armije BiH i HVO, ubijen Ivica Stojak, zapovjednik općinskog stožera HVO Travnik, pa do 27. I. 1994. godine) Armija RBiH je ubila 106 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Za ovaj zločin nije nitko odgovarao. Posebno krvavo je bilo 7., 8. i 9. VI. 1993. godine kad je ubijeno više od pola ukupno ubijenih u općini Travnik.  Ističemo sela Maljine i Bikoši u jednom danu ubili su 31 hrvatskog civila i zarobljenih pripadnika HVO.

U selu Čukle u istom razdoblje Armija RBiH ubila je 18 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. U masovnom ubojstvu majka Serafina Lauš ostala je bez muža  i tri sina. Istraga o ovom zločinu  protiv pripadnika Armije RBiH koju je vodilo županijsko  tužiteljstvo Travnik  je obustavljena dana 6. II. 2019. godine radi nedostatka dokaza. Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Vareš

U općini Vareš tijekom Domovinskog rata (od 21. X. 1993. do 15. VII. 1994.) pripadnici Armija RBiH ubili su 56 hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO.  Dana 2. XI. 1993. godine Armija RBiH u selima Planinica, Peruni i Karasovina zarobila je 26 vojnika HVO i iste je ubila. Kako je zabilježeno svjedočenjima, ubojstva su se događala  hladnim oružjem. Za ove zločine nitko nije odgovarao. Također, krajem 1993. godine poginula su 3 hrvatska civila, u crkvenom dvorištu, od granate ispaljene s položaja Armije RBiH. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

Visoko

U općini Visoko tijekom Domovinskog rata (od 2. VI. 1993. godine do 10. I. 1994. godine Armije RBiH ubila je 5 hrvatskih civila. Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Vitez

U općini Vitez tijekom Domovinskog rata (od 1. VI. 1992. godine do 5. III. 1994. godine) Armija RBiH je ubila 170 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Prema broju ubijenih za općinu Vitez može se reći da je to općina s najviše ubijenih hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Najmasovniji zločini Armija RBiH počinjen u općini Vitez su Križančevo selo 22. XII. 1993., u kojem su ubijena 63 hrvatska civila i zarobljena pripadnika HVO.

Za ove sve strašne zločine osuđen je jedan pripadnik Armija RBiH za zločine u Križančevu selu. Za ovaj zločin osuđen je: Alimr Sarajlić počinitelj zločina (vojnik), Sud BiH osudio ga je na kaznu zatvora od 15 godina.

Sud BiH potvrdio je optužnicu koja optužene: Ibrahima Tarahiju, (zapovjednik III bataljuna 325 brigade Armije RBiH)Nijaza Sivru, (pomoćnik zapovjednika 325 brigade Armije RBiH za sigurnost) Rušita Nurkovića, (pomoćnik zapovjednika 325 brigade Armije RBiH za moral vjerska pitanja) Almira Sarajlića, (vojnik 325 brigade Armije RBiH) Sadika Omanovića, (vojnik 325 brigade A BiH) Šaćira Omanovića (vojnik 325 brigade Armije RBiH) i Kasima Kavazovića (vojnik 325 brigade Armije RBiH), tereti za kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, dok se Ibrahima Purića (zapovjednik 325 brigade Armije RBiHi zapovjednik TG Sjever 3.korpusa Armije RBiH, tereti i za kaznena djela ratni zločin protiv civila te ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

Međutim, na kraju suđenja osuđen je samo Sarajlić počinitelj zločina a ostali optužen su oslobođeni. Dakle nema zapovjedne odgovornosti za tako monstruozan zločin.

Buhine Kuće, 9. I. 1994. godine, Armije RBiH ubila je 25  hrvatskih civila i zarobljeni pripadnik HVO, pored ostalih ubijena je Ankica Grabovac i njezino  dijete Danijel (Antin) Grabovac (rođen 1992. godine) dok ga je majka držala u naručju. Za ovaj zločin nije nitko odgovarao.

Brutalno ubojstvo osmero djece (za vrijeme dogovorenog primirja) granatom ispaljenom s položaja Armija RBiH na igralište za djecu u Vitezu 10. VI. 1993. godine.  Za ovaj zločin nije nitko odgovarao.

Treba napomenuti i pojedinačna sustavna ubojstva hrvatskih civila, njih 36, kroz svo razdoblje ratnih sukoba (granatiranje, snajpersko djelovanje i sl). Za ove zločine nije nitko odgovarao.

Zavidovići

U općini Zavidovići u tijeku Domovinskog rata (od 6. VI. 1993. godine do 23. I.1994. godine) Armije RBiH je ubila 36 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Zenica

U općini Zenica tijekom Domovinskog rata (od 26. I. 1993. do 5. III. 1994. godine snage Armije RBiH ubile su 86 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO. Dana 26. I. 1993. godine pripadnici Armije RBiH u selu Dusina zarobili su pripadnike HVO, zlostavljali su ih i strijeljali. Prema svjedočenju preživjelih svjedoka jednom od njih izvadili su srce. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

Nakon ovladavanje cijelim područjem Zenice pripadnici Armije RBiH ubili su 32 hrvatska civila.  Za ove zločine nitko nije odgovarao. Najpoznatiji logor u Zenici (u kojem su bili zatočeni hrvatski civili i zarobljeni pripadnici HVO) je “Muzička škola”. U logoru su se dogodili brojni zločini pod kontrolom Armije RBiH. Za ove zločine nitko nije odgovarao. Posebno je zanimljivo da je načelnik Centra službi bezbjednosti u Zenici bio Šefik Džaferović (bivši član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjačkog naroda), sada predsjednik Kluba Bošnjaka u Domu naroda Parlamentarne skupštine BIH.

Žepče

U općini Žepče tijekom domovinskog rata (od 24. VI. 1993. do 23. I. 1994. godine) snage Armije RBiH ubili su 27 hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO. Posebno treba istaknuti zločin počinjen u selu Kiseljak (općina Žepče), gdje su pripadnici Armije RBiH na vrlo okrutan način ubili 12 civila  i zarobljenih pripadnika HVO. Prema izjavama preživjelih pripadnici A RBiH prilikom napada na samo selo Kiseljak (16. VIII. 1993. godine) zarobili su 24 civila i iste koristili kao živi štit u napadu na položaje HVO. Za ove zločine nitko nije odgovarao.