Mostar je nekada bio poznat po dugim drvoredima koji su pravili duboki hlad i čistim ulicama koje su krasile grad na Neretvi. Danas se ovaj grad suočava s ozbiljnom ekološkom krizom. 

Zelene površine nestaju pod naletom betona, a ono malo preostale prirode guši se u smeću. Dok ljetne temperature redovno prelaze 40 stupnjeva Celzijusa, Mostarci se pitaju: zašto svjesno uništavamo grad u kojem živimo?

Što se dešava sa zelenilom?

Posljednjih godina u Mostaru je sve lakše pronaći novi parking ili stambeni objekt, a sve teže stablo pod kojim se može odmoriti. Stari drvoredi propadaju zbog starosti i nebrige. Kada se drveće ukloni zbog građevinskih radova, na njegovom mjestu rijetko nikne novo, a i ako se posadi njegovo održavanje je krajnje upitno. 

Rezultat toga su sve prazniji trotoari koji isijavaju toplotu i parkovi koji sve više liče na betonske trgove nego na mjesta za odmor.

Zašto je beton pobijedio drveće?

Stručnjaci i aktivisti upozoravaju da iza ovog problema stoji nekoliko ključnih razloga: Brza gradnja i profit: Privatni investitori često žele iskoristiti svaki kvadratni metar za zgrade i parkinge. Zelene površine se u tom procesu vide kao "gubitak prostora". Loše planiranje: Gradski planovi često ne obavezuju graditelje da posade dovoljno drveća oko novih objekata. Nedostatak održavanja: Postojeća stabla se ne liječe na vrijeme. Kada obole, najlakše ih je posjeći, umjesto da se spase.

Grad zatrpan smećem, a sustav u zastoju

Osim nedostatka hlada, drugi veliki problem Mostara je neadekvatna briga o otpadu. Prepuni kontejneri, divlje deponije u prigradskim naseljima i smeće koje vjetar raznosi po ulicama postali su svakodnevica. Komunalne službe često nemaju dovoljno kapaciteta, opreme ili jasnu strategiju za reciklažu i odvoz otpada. Zbog toga grad, umjesto da miriše na procvjetale aleje, često ispušta neugodne mirise s užarenog asfalta.

Ogledalo građana: Gdje je nestala kulturna svijest?

Međutim, krivica nije samo na vlastima i sustavu. Problem otpada i uništavanja prirode direktno je povezan s niskim stupnjem ekološke i kulturne svijesti samih građana.

Bacanje smeća pored kanti, izbacivanje kesa kroz prozore zgrada i ostavljanje otpada na izletištima postali su loša navika mnogih. Nova stabla, klupe i parkovski inventar nerijetko završe polomljeni ili uništeni samo nekoliko dana nakon što budu postavljeni.

Rijetko se preuzima osobna odgovornost za izgled vlastitog dvorišta ili kvarta, dok se krivica uvijek prebacuje na nekog drugog.

Posljedice koje već živimo

Bez drveća i hlada, Mostar postaje mjesto gdje beton i asfalt upijaju toplotu i čine zrak još vrelijim. Kada se na to doda zagađenje otpadom, grad riskira da od hercegovačkog bisera postane neuvjetno mjesto za život tokom ljetnih mjeseci.

Mostaru je hitno potrebna promjena – kako u načinu na koji ga vlasti grade i čiste, tako i u načinu na koji se građani prema njemu odnose.