Svaki roditelj i učitelj želi da dijete odraste u osobu koja je ne samo obrazovana, nego i sretna, samostalna i otpornija na uspone i padove života. Psiholozi, pedagozi i stručnjaci za razvoj djeteta slažu se da postoje određene temeljne lekcije koje, ako se posade rano i sustavno, čine razliku. Izdvajamo tri ključne životne lekcije koje bi svaki roditelj trebao prenijeti svojim mališanima, uz praktične načine kako ih usaditi.

Važnost razvoja otpornosti
Otpornost nije urođena osobina, nego se razvija kroz iskustvo, kroz suočavanje s neugodnostima, pogreškama i povremenim neuspjehom. Studije pokazuju da djeca koja uče da neuspjeh nije kraj nego prilika za učenje, bolje podnose stresne situacije kasnije u životu, prema American Psychological Association.

Postoji nekoliko načina kako djecu možete učiti otpornosti:

Potičite djecu da pokušaju stvari koje su im teške i da ne odustaju. Kada im nešto ne ide od prvog pokušaja, ohrabrite ih da smisle drugo rješenje i pokušaju ponovno.

Pohvalom naglašavajte trud, angažman, pokušaje, a ne samo rezultat ("Vidim da si zaista puno vježbao/razmišljao" umjesto samo "Bravo što si uspio").

Dajte priliku da osjete posljedice: Kada dijete zaboravi pripremiti školsku zadaću, neka osjeti manju neugodnost (ali s vašom podrškom da nauči bolje se organizirati).

Pružite sigurnost: Dijete mora znati da, i ako pogriješi, nije napušteno, da ima podršku i da može ponovno pokušati. Strategija pasivnog oslonca neće pomoći jer su aktivna podrška i razgovor ključ.

Odgovornost i samostalnost
Odgovornost razvija osjećaj kontrole nad vlastitim životom i izborima. Kad djeca uče da imaju određene zadatke, da drže riječ, da su posljedice njihovih odluka važne, to jača njihovo samopoštovanje i osjećaj sposobnosti. Samostalnost (uz prikladne smjernice) omogućava djetetu da izgradi vještine rješavanja problema, planiranja i organizacije, što su izuzetno važne kompetencije u odrasloj dobi.

Kako to učiti u praksi:

Postavite konkretne, primjerene zadatke da dijete sudjeluje u kućanskim poslovima, da upravlja dijelom svog vremena za učenje i igru te pomaže u planiranju dnevnih obveza.

Jasne granice i očekivanja: Dijete mora znati što se od njega očekuje, a vi dosljedno, ali s razumijevanjem, podsjetite ako zaboravi.

Neka donosi male odluke: Što obući, kojim redom odraditi domaće zadaće, kako organizirati svoj ruksak ili prostor za učenje.

Pružite mu priliku da sam nauči rješavati probleme: Vodite dijete kroz proces što promijeniti, kako razdijeliti veliki zadatak u manje, kad je potrebno zatražiti pomoć.

Empatija, poštovanje i međuodnosi
Empatija i sposobnost razumijevanja osjećaja drugih ključne su za izgradnju zdravih odnosa - s vršnjacima, s učiteljima, unutar obitelji. Stručnjaci navode da djeca koja su suosjećajnija imaju bolje socijalne vještine, manje konflikata, bolju suradnju i jači osjećaj pripadnosti zajednici.

Poštovanje sebe i drugih - prihvaćanje razlika, građanska odgovornost, uvažavanje tuđih granica - čini da društvene zajednice bolje funkcioniraju, a dijete stječe integritet i moralnu snagu.

Kako to učiti u praksi:

Pokažite svojim primjerom: Budite im model za to kako slušati, poštovati te se ponašati kada je potrebno priznati pogrešku i ispričati se.

Uključite dijete u situacije gdje može pomoći drugima kroz male geste: Volontiranje ili pomaganje u obitelji, zajednici.

Razgovarajte o osjećajima: Potaknite dijete da izrazi što osjeća, što misli o tome kako se netko drugi osjeća. Priče, filmovi, igre mogu biti dobar poticaj za razumijevanje perspektive drugih.

Učite toleranciju i uvažavanje razlika: Bilo da je riječ o različitim stavovima, kulturama, znanjima ili mogućnostima, piše index.