Zločini nad djecom u BiH moraju biti znanstveno dokumentirani i procesuirani
Djeca u proteklom ratu sustavno ubijana, ranjavana, mučena, zatvarana u logore i seksualno zlostavljana
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995., ocijenio je poražavajućim što niti nakon toliko godina brojni zločini počinjeni tijekom opsade Sarajeva nisu procesuirani.
S ciljem znanstvenog dokumentiranja, istraživanja i rasvjetljavanja zločina počinjenih nad djecom tijekom proteklog rata u BiH, u organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, u petak je u Sarajevu počela Međunarodna znanstvena konferencija 'Zločini nad djecom u Republici BiH 1992.-1995.', s koje je poručeno da zločini nad djecom ne smiju ostati u sjeni.
Konferencija je okupila 24 naučnika i istraživača, a poseban dio programa posvećen je razgovoru s osobama koje su kao djeca preživjele različite oblike ratnih zločina, uključujući zatočeništvo u logorima, torture i seksualno nasilje.
Problemi sa zakonskim priznavanjem pojedinih kategorija žrtava
Direktor Instituta Muamer Džananović podsjetio je da je 20. studenog 1989. godine usvojena Konvencija o pravima djeteta, čija su temeljna načela već nekoliko godina kasnije brutalno prekršena na prostoru Republike BiH.
- Dosadašnja istraživanja pokazuju da su djeca sustavno ubijana, ranjavana, mučena, zatvarana u logore i seksualno zlostavljana. O tome je bitno govoriti na znanstveno utemeljen način, ali i otvoriti prostor za nova istraživanja. Pojedini sudionici počeli su istraživanja upravo nakon našeg javnog poziva, tako da ćemo na skupu čuti i prve rezultate o zločinima nad djecom na pojedinim područjima BiH, dodao je Džananović, osobito ističući koliko je bitno čuti iskustva preživjelih, ali i ukazati na probleme s kojima se oni suočavaju danas, osobito kada je riječ o zakonskom priznavanju pojedinih kategorija žrtava, među kojima su bivši logoraši, osobe koje su preživjele seksualno nasilje i djeca rođena kao posljedica ratnog silovanja.
Govoreći o dosadašnjim rezultatima istraživanja, Džananović je podsjetio da je Institut objavio više monografija, studija i knjiga o zločinima nad djecom u Sarajevu, Goraždu i drugim dijelovima BiH. No, napomenuo je on, pojedine općine i regije još nisu dovoljno znanstveno istražene dok brojni zločini nad djecom i civilima nisu bili predmet sudskih postupaka, pa čak ni optužnica pred Sudom BiH.
Neshvatljivo da brojni zločini uopće nisu procesuirani
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995., ocijenio je poražavajućim što niti nakon toliko godina brojni zločini počinjeni tijekom opsade Sarajeva nisu procesuirani.
- Gotovo je nevjerojatno i neshvatljivo da Tužiteljstvo BiH još nije podiglo nijednu optužnicu za zločine počinjene tijekom opsade Sarajeva, iako znamo koliko su brutalni zločini počinjeni nad civilima, osobito nad djecom. Pojedini pokušavaju te zločine predstaviti kao kolateralnu štetu no, kada je riječ o ubijanju djece, nema dileme da su ona ubijana ciljano i sustavno, s nakanom, istaknuo je Grabovica.
Na skupu je govorio i predsjednik Udruženja logoraša Stolac Amir Đulić, koji je kao sedamnaestogodišnjak prošao kroz četiri logora: Koštanu bolnicu u Stocu, Dretelj, Gabelu i Heliodrom, u kojima je proveo ukupno 233 dana, tijekom kojih se suočio sa zatočeništvom, torturom i svakodnevnim strahom za život.
- Preko noći sam odrastao, više nisam bio dijete. Morao sam nasilno odrasti. Najviše boli kada vas zlostavljaju ljudi koje poznajete, s kojima ste do jučer išli u školu, ispričao je Đulić te dodao da je, kada kao dijete gledate smrt i pomišljate da ćete i sami tako završiti, teško vjerovati da ćete preživjeti. Sumirajući svoja iskustva iz zatočeničkih logora, dodao je da danas o njima govori kako bi istina o stradanju logoraša bila sačuvana od zaborava.
O zločinima nad djecom u Bosanskoj krajini govorio je prof. Mujo Begić, koji se bavi istraživanjem zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, radi u Institutu za nestale osobe BiH i predaje na Univerzitetu u Bihaću. Kako je kazao, njegova su istraživanja, uključujući i neposredni terenski rad i ekshumacije, pokazala razmjere stradanja djece na tom području.
- Imao sam priliku ekshumirati posmrtne ostatke ubijene djece. Na prostoru Bosanske krajine gotovo da nema općine u kojoj djeca nisu ubijana, kazao je Begić te pojasnio da zločini nad djecom nisu podrazumijevali samo ubojstva, već i seksualno nasilje, svjedočenje ubojstvima roditelja i drugih članova obitelji, te druge oblike fizičkog i psihičkog zlostavljanja.
Prema njegovim istraživanjima, na području Bosanske krajine ubijeno je blizu 400 djece. Begić je smatra da postojeće evidencije o stradanjima djece nisu dovoljne bez sveobuhvatne znanstvene obrade, koja bi obuhvatila identitet svake žrtve, okolnosti i način stradanja, s čim u svezi je pozvao istraživače i znanstvene institucije pokrenuti zajednički projekt 'Istraživanje zločina nad djecom u BiH' koji bi omogućio sustavno dokumentiranje svih oblika zločina počinjenih nad najmlađima.
- Zločini nad djecom ne smiju ostati u sjeni. Potrebno je da svaku žrtvu evidentiramo i da znanstveno obradimo okolnosti njenog stradanja, zaključio je Begić.