BISSAN Younis potišteno stoji ispred nekoliko šatora okruženih ruševinama i krhotinama, pustoši koja je postala uobičajen prizor diljem Pojasa Gaze. Maleni kamp još je jedna improvizirana škola u kojoj nema mjesta za njezinog sina tinejdžera Kareema. Zbog rata između Izraela i militantne skupine Hamas, više od 600.000 palestinske djece u Gazi propustilo je posljednje dvije godine školovanja, piše AP News, piše index.

"Većina škola je uništena", rekla je za Associated Press. "U svakoj školi u koju odem kažu mi da nema mjesta."

Umjesto učenja i druženja, djeca su neprestano raseljavana, bježala su od zračnih napada i granatiranja te često provodila dane tražeći vodu i hranu za svoje obitelji. Nakon što je prošlog mjeseca postignut prekid vatre koji se uglavnom poštuje, humanitarni djelatnici sada rade na ponovnom otvaranju desetaka improviziranih škola.

Povratak u klupe ključan za mentalno zdravlje
John Crickx, glasnogovornik UNICEF-a, agencije UN-a za djecu, rekao je da je ključno da se djeca što prije vrate na nastavu, ne samo zbog osnovnog obrazovanja, već i zbog njihovog mentalnog zdravlja. "U tjednima koji dolaze, ako ne ponudimo obrazovanje, mogle bi nastupiti strašne posljedice za cijelu jednu generaciju", rekao je. 

UNICEF procjenjuje da je više od 630.000 palestinske djece propustilo školovanje tijekom rata. Crickx kaže da se do sada uspjelo vratiti samo oko 100.000 djece. Zasebno, UNRWA, UN-ova agencija za palestinske izbjeglice, pruža određeno obrazovanje putem svojih ugovornih učitelja za oko 40.000 učenika. Većina škola pod upravom UNRWA-e, koje su prije rata pohađala polovica djece u Gazi, pretvorene su u skloništa za raseljene.

Nema prostora ni za šatore
Nedostatak prostora ključna je prepreka: deseci škola teško su oštećeni ili potpuno uništeni. Mnoge se još uvijek koriste kao skloništa za Palestince koji su neprestano raseljavani tijekom intenzivnog bombardiranja enklave.

"Uglavnom se radi o šatorima među šatorima raseljenih ljudi ili o nekim montažnim objektima ili skloništima", rekao je Crickx. U jednoj takvoj školi - skupini šatora s logom UNICEF-a podignutih na komadu zemlje usred bombardiranih zgrada u južnom gradu Khan Younisu - djeca su se stisnula u jednoj učionici, željno slušajući svog učitelja.

Crickx je rekao da je pronalaženje lokacije za postavljanje šatora bilo teško. Drugi izazov je dopremanje potrepština u Gazu, bilo da se radi o betonu za popravak oštećenih škola ili jednostavnim olovkama, gumicama i drugim osnovnim potrepštinama.

Od početka rata 7. listopada 2023. godine, ti predmeti nisu smjeli ući u Gazu. Izrael, koji kontrolira protok robe na teritorij, smatra ih "nekritičnima, nespasilačkima", rekao je Crickx. COGAT, izraelsko vojno tijelo koje koordinira pomoć Gazi, nije imalo trenutni komentar o dopuštanju ulaska školskog pribora.

Škole pretvorene u skloništa
Čak i djeca koja se vrate u improvizirane škole nose psihološki teret koji dolazi s ratom i raseljavanjem. "Razina traume među stanovnicima Gaze, uključujući djecu, je stravična", rekla je Juliette Touma, direktorica komunikacija UNRWA-e.

Raseljene obitelji i dalje žive u ruševinama oštećenih škola. Touma iz UNRWA-e kaže da se oko 75.000 ljudi još uvijek sklanja u školama agencije. Jedna od raseljenih, Tahreer al-Oweini, kaže da se osjeća krivom, ali da nije imala izbora.

"Živim u učionici u kojoj bi trebala biti nastava s učiteljem, učenicima i pločom", rekla je al-Oweini. Oko nje, oštećeni zidovi i stropovi prekriveni su ceradom. Kaže da se bori osigurati mjesta za svoje tri kćeri i sina. Čak je rekla ravnatelju jedne škole da će sama pronaći stolicu i klupu za svoju kćer, ali je ipak odbijena.

"Djeca su zaboravila sve što su naučila. Njihov život u posljednje dvije godine bio je nabavljanje vode, trčanje za vozilima s pomoći, rat, Hamas, granatiranje, uništenje. Živjeli su u strahu i užasu", rekla je. 

Touma iz UNRWA-e upozorava na "izgubljenu generaciju" - što duže djeca ostaju izvan škole, to će teže biti jednog dana sustići svoje vršnjake drugdje. Zabrinuta je da će djeca, ako propuste obrazovanje, vjerojatnije postati "plijen iskorištavanja, uključujući dječje brakove, dječji rad i novačenje u oružane skupine."

Al-Oweini, kao i druge obitelji koje očajnički žele vratiti svoju djecu u školu, i dalje se nada. "Želim da moja djeca budu poput svog oca koji je završio fakultet", rekla je, dodajući da njezine kćeri žele postati liječnice ili inženjerke. "Imaju ambicije. Ali ako ne idu u školu, neće imati budućnost."