Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Bosnu i Hercegovinu, njene vlasti i većinu žitelja nije uopće ni 'dirnulo' to što nam je svako drugo dijele funkcionalno nepismeno. Upravo suprotno. Svi su jedva dočekali da naša zemlja uopće i ne provodi PISA testiranja. 

Nikoga nije bilo niti briga što su i TIMSS testiranja pokazala kako kaskamo za Europom, ali i regijom.  Naši učenici nisu se proslavili niti kod testiranja vezanima za poznavanje novih tehnologija. I tu smo samo europsko dno. 

Međutim, i nakon objave ovih podataka nastavljana je sustavna devastacija bh. obrazovanja. Pa zbog čega bi se onda uopće i osvrnuli na ovotjedne informacije kako su indexi studenata donošeni u kutiji banana, a da se 'diplome naručuju kao da su s Temu'. 

Dno najdubljeg dna

Šokantni iskazi i svjedočenje istraživačkih novinara pred Povjerenstvom za borbu protiv korupcije Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH o stanju visokog obrazovanja u BiH malo koga uopće i interesiraju. Kako od politike, tako i žitelja. Jer da nas zanimaju vlast bi odavno bila bivša. U svakoj i poluozbiljnoj državi samo jedna od gore nabrojanih anomalija bila bi dovoljna za 'političku sječu glava'. Ne i u 'bolesnoj BiH'.

A koliko smo duboko zaglibili u neobrazovanosti, primitivizmu, rigidnom nacionalizmu  i besperspektivnosti svjedoči podataka da uz sve ove gadosti koje imamo u visokom obrazovanju nismo uspjeli doći do iole pristojnog broja visoko obrazovanog stanovništva. Najnovija analiza istraživača Miloša Popovića, zasnovana na podacima Svjetske banke, pokazuje da visokoobrazovano stanovništvo BiH čini svega 11,3 posto ukupne populacije sa završenim bečelorom ili višom razinom obrazovanja što nas stavlja na samo dno europske ljestvice. Na vrhu su Irska i Luksemburg s gotovo 42 posto, što jaz između europskog centra i periferije čini još vidljivijim. 

Dakle, ukoliko sa strane stavimo one s kupljenim diplomama i politički podobnom kadru kojem se puno lakše otvaraju vrata do diploma, onda bi ovi podaci bili kudikamo gori. Ukoliko bi, pak, išli na one s istinskim znanjem, onim koji znaju da za napredak obrazovanje u biti nikada i ne prestaje, broj bi bio još mizerniji. Čemu se onda imamo nadati u budućnosti? Apsolutno ničemu. Već danas smo sve više i više uteg državama regije, Europa nam je poodavno bespovratno pobjegla. 

Nastavnici i profesori sami sebi svrha

Ironija u svemu jeste što nam se broj nastavnika, učitelja, profesora konstantno povećava. Valjda i to o nečemu govori. Dok osnovno i srednjoškolci, te studenti bilježe sve gore i gore rezultate te za svojim europskim vršnjacima više ne mogu ravnopravno 'u bilo koju trku', nastavni kadar nam je sve glomazniji i, očito, sve neučinkovitiji. Niti to nikoga i ne zanima. 

Političari vode te procese, osnovne i srednje škole, te sveučilišta su im poligon za odane kadrove upitne kvalitete. Ili tu zapravo i nije ništa upitno nego je svima sve jasno. 

Odgovornosti nisu lišeni niti sami žitelji koji su također svojim ponašanjem itekako doprinijeli da se nalazimo tu gdje se i nalazimo, Zbog svog konformizma, ambicija ili čega već ne nisu ni svjesni da vlastitoj djeci kradu budućnost. Već dugo vremena naši učenici i studenti zaostaju po znanju od onih europskih, a nezapamćenim razvojem tehnologije to se samo još više produbilo. 

Europski učenici i studenti imaju znanja, vještine, želju i mogućnost korištenja najnaprednijih tehnologija, a onda ju i samo razvijati. Naši učenici i studenti, prema svim dostupnim međunarodnim istraživanjima, nemaju niti izbliza dovoljno znanja i vještina, ali niti mogućnosti da koriste najnaprednije tech alate. Kako onda sutra da ih unaprjeđuju, da imamo inovacije, da budemo jedni od kreatora razvoja zemlje i svijeta? Međutim, koga to uopće i zanima u BiH? Kvaliteta, znanje, meritokracija poodavno ne stanuju u našoj zemlji.