Erdoanov kandidat želi na čelo UN-a: Turska predložila bivšeg šefa diplomatije za generalnog sekretara
Turska je zvanično kandidovala bivšeg ministra vanjskih poslova i dugogodišnjeg ambasadora pri Ujedinjenim nacijama Feriduna Sinirlioglua za novog generalnog sekretara UN-a, prenijeli su u subotu turski državni mediji.
Stalni predstavnik Turske pri UN-u Ahmet Jildiz (Ahmet Yildiz) izjavio je za agenciju Anadolija da je Sinirlioglu zvanično predložen uz podršku predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan).
Mandat mu završava krajem 2027.
Sinirlioglu, koji ima 70 godina, o svojoj kandidaturi govorio je još prošlog mjeseca u Njujorku (New York), na marginama zasjedanja Generalne skupštine UN-a.
Funkciju ministra vanjskih poslova Turske obavljao je nekoliko mjeseci 2015. godine, između dva izborna ciklusa. Od 2016. do 2023. godine bio je ambasador Turske pri UN-u, a trenutno obavlja funkciju generalnog sekretara OSCE-a, čije je sjedište u Beču.
Njegov mandat na toj poziciji završava u decembru 2027. godine, dok novi generalni sekretar UN-a dužnost preuzima 1. januara.
Erdoan već godinama zagovara reformu Vijeća sigurnosti UN-a i kritikuje dominaciju pet stalnih članica. Očekuje se da bi Sinirlioglu zastupao isti pristup.
Generalnog sekretara bira Vijeće sigurnosti, koje ima 15 članica. Presudnu ulogu imaju stalne članice s pravom veta: SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska. Konačnu odluku potom potvrđuje Generalna skupština UN-a, koju čine predstavnici 193 države.
Protivljenje Grčke
Prema ocjenama stranih medija, Sinirlioglu bi se mogao suočiti s protivljenjem Grčke, koja je trenutno jedna od deset nestalnih članica Vijeća sigurnosti. Otpor njegovoj kandidaturi mogao bi doći i od Izraela, bliskog saveznika SAD-a.
Za poziciju nasljednika Antonija Gutereša (António Guterres), kojem krajem godine ističe drugi petogodišnji mandat, takmiči se još sedam kandidata. Prema nepisanom pravilu regionalne rotacije, na čelu UN-a ovog puta mogao bi biti predstavnik Latinske Amerike i Kariba.
Organizacija je pod pritiskom da provede reforme. Ostala je po strani tokom ratova u Iranu, Ukrajini i Gazi, a finansijska kriza primorala ju je na velika smanjenja humanitarnih i razvojnih programa.
