Iako su rat u Iranu možda započeli SAD i Izrael, najveće posljedice, osim samih sukobljenih strana, snosit će Kina i Europa. No, dok europski čelnici paralizirano promatraju vrtoglavi rast cijena energenata, Kina na krizu odgovara s iznimnom mirnoćom. Samouvjerenost Pekinga uoči ovotjednog sastanka na vrhu između Trumpa i Xija je zapanjujuća, piše u analizi The Guardian.

Razlog tomu jest što je Kina spremnija za ono što autor naziva dobom "ne-poretka". To nije isto što i nered, u kojem pravila postoje, ali se krše. Ne-poredak je svijet u kojem su sama pravila postala nevažna. Dok su europske vlade bile opsjednute očuvanjem poretka, Kina je razrađivala strategiju za preživljavanje u kaosu.

Kina je ovaj trenutak predvidjela još prije desetljeća i pol. U isto vrijeme, Europljani su svoju sigurnost prepustili NATO-u, trgovinska pravila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, a opskrbu energijom Rusiji i Zaljevu. Peking je za to vrijeme u tišini gomilao goleme zalihe nafte, hrane i poluvodiča te preuzimao globalno tržište rijetkih metala, ključnih sirovina i tehnologija budućnosti.

Iako su danas sve oči uprte u teatralnost Trumpove Amerike, dugoročno je veći rizik da Kina uspije nadjačati Europu, oslabiti njezinu obranu, deindustrijalizirati njezine gradove te je izložiti prisili i ucjenama. Razmjeri europske izloženosti kineskoj dominaciji su zapanjujući, a zbog viška industrijskih kapaciteta i predatorske tečajne politike, otvorena europska tržišta glavna su meta kineskog izvoza.

Industrije budućnosti
Nestašica fosilnih goriva izazvana ratom u Iranu potiče mnoge Europljane da s novim interesom pristupe tranziciji na čistu energiju. Međutim, svim ključnim elementima te tranzicije, od baterija i električnih vozila do solarnih panela, a uskoro vjerojatno i opskrbnih lanaca za energiju vjetra, dominiraju kineske tvrtke.

Štoviše, dok se Europa masovno naoružava zbog eskalacije ruskih prijetnji, ovisna je o tehnologijama koje nabavlja od najvećeg trgovinskog partnera Moskve. Nevjerojatnih 80% globalnog opskrbnog lanca za dronove u kineskim je rukama, a Kina isporučuje i 97% magnezija u EU, ključne komponente za borbene zrakoplove, tenkove i određeno streljivo. Peking je pokazao da je spreman i sposoban iskoristiti te slabe točke kada to smatra politički oportunim, što je na teži način naučio i Trump kada je u listopadu 2025. bio prisiljen odustati od svojih carina.

Mit o kineskim investicijama
Neki europski čelnici strahuju da bi oštriji stav prema Pekingu značio propuštanje velikih kineskih ulaganja. Međutim, masovni transferi tehnologije i ulaganja koja je Peking obećavao mađarskom premijeru na odlasku Viktoru Orbánu i španjolskom Pedru Sánchezu još se nisu ostvarili. Vjerojatno se nikada ni neće ostvariti, osim ako EU ne uvede carine koje će potaknuti kineske tvrtke da proizvodnju presele u Europu umjesto da samo izvoze robu iz Kine.

Neodlučne carine koje je EU uveo u automobilskom sektoru rezultirale su otvaranjem nekoliko tvornica BYD-a, no te su mjere preslabe da bi bitno utjecale na kalkulacije kineskih kompanija. Umjesto kineskih tvornica s tisućama radnih mjesta u istočnoj Europi, vjerojatnije je da će Europa doživjeti brzu deindustrijalizaciju jer će njezina tržišta preplaviti jeftiniji, a često i bolji, kineski proizvodi. Strah da bi Baden-Württemberg, pokrajina u kojoj su smješteni Mercedes i Porsche, mogao postati njemački Detroit možda jest pretjeran, ali ne mnogo.

Vrijeme je za kineski pristup
Kako bi izbjegla budućnost u kojoj će biti siromašnija i manje sposobna za obranu, Europa mora razviti vlastitu inicijativu za snalaženje u svijetu bez poretka. To znači da se mora početi ponašati više poput Kine - i možda Pekingu uzvratiti istom mjerom. Umjesto da se oslanjala na vanjska pravila ili pokušavala nametnuti red u svijetu, Kina je selektivno zaštitila svoje golemo domaće tržište od stranih tvrtki. Istovremeno je predvidjela smjer kojim se svijet kreće i pozicionirala se tako da od toga profitira.

Europa sada mora učiniti isto. Vremenski okvir u kojem njezini proizvođači mogu izbjeći trajni poraz od Kine brzo se zatvara. Europljani moraju zaustaviti odljev kapitala u SAD i usmjeriti ga u masovnu investicijsku kampanju u zelene tehnologije, umjetnu inteligenciju i obranu. Moraju stvoriti strateške zalihe ključnih sirovina kako bi europska obrambena industrija postala otpornija na krize. Države bi se trebale jasno politički obvezati na kupnju baterija proizvedenih u Europi i isključiti kineske vjetroturbine iz svoje infrastrukture.

Europski alati za odvraćanje
No, smanjenje rizika nije dovoljno. Europljani moraju shvatiti da i oni imaju poluge moći. Kao prvo, tu je poznata "trgovinska bazuka" EU, odnosno instrument protiv prisile, koji vlade donedavno nisu bile sklone koristiti. Čini se da se stvari napokon kreću u pravom smjeru. Clément Beaune, francuski visoki povjerenik za strategiju i planiranje, nedavno je izjavio kako bi trebalo razmotriti uvođenje općih carina od 30% na kinesku robu, što je znatno više od službenog stava francuske vlade.

Akt EU o digitalnim tržištima i Akt o digitalnim uslugama, poznatiji kao izvor glavobolje za Marka Zuckerberga i Elona Muska, također bi se mogli iskoristiti za ograničavanje poslovanja TikToka, odnosno njegove krovne tvrtke ByteDance, kao i Tencenta i Alibabe u Europi. Postoje i agresivnije opcije. Malo tko je svjestan da bi Europa mogla prizemljiti više od polovice svih kineskih komercijalnih zrakoplova jednostavnim uskraćivanjem nadogradnje softvera za kinesku flotu Airbusa.

Taj bi skup alata mogao postaviti Europu i Kinu u ravnopravniji položaj, no njegove koristi sežu daleko izvan odnosa s Pekingom. Također bi osposobio Europu da se suprotstavi Trumpu ako ponovno krene na Grenland, pojača pritisak na Ukrajinu ili zaprijeti ukidanjem europskog pristupa američkoj tehnologiji. Jednom kada europske vlade počnu primjenjivati strategiju preživljavanja u kaosu umjesto očuvanja poretka, bit će sposobnije oduprijeti se čitavom nizu prijetnji koje donosi naše doba ne-poretka, piše index.