Kratki spoj na kablu radioprijemnika, prema zvaničnim nalazima, bio je iskra koja je zapalila sobu na sedmom spratu Domu penzionera u Tuzli 4. studenog, piše RSE.

Ali ono što je uslijedilo, 15 mrtvih, više od 30 povrijeđenih, pokrenulo je raspravu o uslovima i bezbjednosti u ustanovama koje brinu o starijim, često i nepokretnim osobama.

Dom penzionera u Tuzli našao se u fokusu javnosti nakon požara iako su pritužbe na uvjete boravka stizale mjesecima prije nesreće.

Zgrada, izgrađena krajem sedamdesetih i prvobitno projektovana kao hotel "B" kategorije, godinama funkcioniše kao javna ustanova socijalne zaštite koja se samofinansira.

I pored upozorenja korisnika i porodica, gradski vijećnici Tuzle su u maju usvojili pozitivan izvještaj o radu za 2024. godinu.

Sagovornici Radija Slobodna Europa (RSE) poručuju da sigurnosni propisi u domovima za starije postoje, ali da se postavlja dosljednosti njihove primjene, te nadzora.

Ističu da rizik nikada nije potpuno eliminisan i da je potreban stalni nadzor i jasna odgovornost kako bi se spriječile tragedije poput one u Tuzli.

Šta je do sada poznato o uzrocima požara?
Kantonalno Tužilaštvo Tuzla, predstavilo je 14. novembra nalaze koji su radili vještaci elektro struke i protivpožarne zaštite, prema kojima je požar nastao zbog kratkog spoja na provodnicima priključnog kabla radioprijemnika.

Kabl je, kako se ističe, bio priključen u utičnicu, deformisan i stisnut između madraca, zida i metalnog dijela kreveta.

"Osnovni uzrok je prvo mehaničko, a zatim i termičko opterećenje kabla", navodi se u nalazu.

Vještaci protivpožarne zaštite dodaju da će se analizirati da li su mjere zaštite bile adekvatne i da li su posljedice mogle biti umanjene. Tužilaštvo je najavilo izuzimanje dokumentacije i saslušanja svjedoka.

Tužilaštvo je saopštilo da se istraga bavi time ko bi mogao snositi krivičnu odgovornost za tragediju u Domu penzionera.

U fokusu je provjera da li je došlo do propusta službenih ili odgovornih osoba i da li se mogu utvrditi elementi krivičnih djela.

U početnoj fazi istrage razmatra se nekoliko najtežih kvalifikacija iz oblasti ugrožavanja sigurnosti ljudi i imovine.

Posebno se ispituje da li je požar, koji je doveo do smrti više štićenika, mogao biti spriječen i da li je u radu bilo nesavjesnosti onih koji su zaduženi za funkcionisanje ustanove.

Nekoliko dana nakon tragedije, direktor Doma penzionera Tuzla Mirsad Bakalović podnio je ostavku.

Dom se inače ne finansira iz javnih budžeta, nego isključivo od prihoda koje sam ostvari, iako je Grad Tuzla vlasnik objekta i imenuje upravu.

Potrebno donijeti propise na državnom nivou
Sead Mustajbašić, šef Odjeljenja za zaštitu od požara i vatrogastvo Civilne zaštite Tuzla za RSE kaže da je prije godinu dana bila vježba evakuacije zaposlenika i štićenika doma penzionera.

Dodaje kako je to dio redovnih vježbi koje službe provode u školama, vrtićima i domovima penzionera.

Navodi da Civilna zaštita radi vježbe "po njihovom planu evakuacije, kada ustanova podnese zahtjev".

"Ne mogu reći je li objekat prilagođen jer nisam bio unutra, ali u vježbi smo evakuisali dvije ili tri nepokretne osobe uz pomoć konopaca i Gorske službe spasavanja“, kaže Mustajbašić.

Govoreći o samom požaru, objašnjava da je plamen zahvatio jednu prostoriju, ali je dim bio presudan.

"Evakuacija je brzo izvršena, ali dim je prouzrokovao stradanje nekih ljudi. Oni koji su bili budni i u hodnicima su spašeni, ali oni koji su spavali u sobama – nažalost, nismo uspjeli", rekao je.

Evakuacija preko prozora ili ljestvama, kaže, nije dolazila u obzir.

"Sve se moralo uraditi u minuti-dvije. Da nije bilo tolikog broja policajaca i vatrogasaca, ne bismo uspjeli", naveo je Mustajbašić.

Tragedija je, smatra, otvorila pitanje propisa i standarda u domovima za starije i osobe s invaliditetom.

"Možda treba donijeti nove propise, u zdravstvu i socijalnoj zaštiti, na državnom nivou, kako tretirati osobe s invaliditetom“, kaže Mustajbašić.

Naglašava i da planove evakuacije, kao i procjene ugroženosti od požara, izrađuju ovlaštene firme.

"To ne radimo mi. Stručne firme rade plan zaštite, procjenu ugroženosti i plan evakuacije – one trebaju predložiti najbrži način evakuacije“, objašnjava.

Za to ko je radio plan za Dom penzionera prije godinu danas kaže da se "ne može sjetiti koja je firma".

"Dokumente imaju MUP i Tužilaštvo“, zaključio je Mustajbašić

"Sistem zahtijeva stalni nadzor"
U Federaciji BiH djeluje ukupno 47 domova za starije osobe. Većinu, više od 30, čine privatni centri, desetak su u vlasništvu opština i gradova, dok pet ustanova vode nevladine organizacije.

Samo jedan dom nalazi se direktno pod ingerencijom entitetskog nivoa.

Federacija BiH nema centralni inspektorat za socijalnu zaštitu, pa kontrolu nad radom domova obavljaju kantonalne inspekcije.

Propisi zahtijevaju postojanje planova evakuacije, hidrantske mreže, sistema za dojavu požara te redovnu obuku zaposlenih svake dvije godine.

Profesor zaštite od požara Ibrahim Hadžić ističe za Radio Slobodna Evropa da je, prema njegovim saznanjima, u Domu penzionera u Tuzli većina zakonom propisanih mjera zaštite od požara bila uredno sprovedena.

On podsjeća da ovakvi objekti spadaju u kategoriju javne upotrebe, te da su za njih propisane stroge mjere zaštite od požara, uključujući plan i procjenu zaštite, kontrolu aparata za gašenje, hidrantske mreže, vatrodojave i redovne obuke uposlenika.

"Domovi za stare, kao i hoteli i studentski domovi, moraju imati jasne planove i preventivne mjere. Tek onda možemo govoriti o stvarnoj sigurnosti", objašnjava Hadžić.

Ipak, profesor upozorava da šira situacija u kantonu pokazuje ozbiljne propuste u drugim objektima.

"Imamo domove koji rade bez upotrebne dozvole. Ljudi od kafane naprave starački dom. Vidim to u prolazu, ali inspekcija je tu da utvrdi stvarno stanje", kaže Hadžić, dodajući da su ranije u Tuzli inspektori naložili mjere koje je Dom penzionera uspješno proveo, što se pokazalo ključnim u trenutku požara.

Na pitanje da li se tragedija mogla spriječiti, Hadžić je rekao da je trenutno teško odgovoriti na to pitanje.

"Tek će vještačenje pokazati da li je vatrodojava reagovala na vrijeme, šta se tačno desilo u sobi, kako je došlo do zadimljavanja. Ne mogu reći da li je moglo biti otkriveno ranije", zaključio je on.

"Kada su životi u pitanju, ništa nije skupo"
Slučajno ili ne, Javna ustanova "Penzionerski dom sa stacionarom u Zeničko-dobojskom kantonu" u Zenici bila je predmetom nekoliko inspekcijskih kontrola koje su uslijedile nakon nesreće u Tuzli.

Damir Jukić, direktor te Ustanove, za RSE kaže da tragedija u Tuzli još jednom pokazuje koliko je važno ulagati u sigurnost, te da u toj Ustanovi ništa ne prepuštaju slučaju.

"Svaka nesreća je upozorenje. Mi smo poduzeli sve što je moguće, vatrodojavni sistemi, hidrantske mreže, obuka osoblja. Ali rizik uvijek postoji", kaže on.

On navodi da su ranije u objektu provedene redovne kontrole i održavanja: vatrodojavni sistemi, automatski aparati za gašenje, protupožarni aparati, hidrantske i gromobranske mreže, a zaposlenici su obučavani za postupanje u slučaju požara.

"Redovno održavamo sve instalacije, planove zaštite od požara i evakuacije, a inspektori su naložili i dodatne mjere koje smo odmah implementirali", pojašnjava direktor.

Jukić posebno ističe požar koji je zadesio njihov dom u maju ove godine.

"Imali smo 19. maja požar u sobi 203. Nasreću, sistem vatrodojave odmah je reagovao, osoblje je interveniralo, a vatrogasci su stigli vrlo brzo. Zahvaljujući tome, požar je ugašen za par minuta i nije bilo povrijeđenih. Najvjerojatniji uzrok bio je kvar na kuhalu kod jedne korisnice", kaže Jukić.

On podsjeća da i pored svih mjera, rizik nikada nije potpuno eliminisan:

"Koliko god se trudili, kod ovakve populacije uvijek postoji mogućnost incidenta. Ali mi kontinuirano radimo na svim zakonski propisanim mjerama – od planova evakuacije, tehničke kontrole, obuke osoblja do ugradnje sprinkler sistema", zaključio je Jukić.

Upozorenja koja "niko nije čuo"
Dragana Gargo Berberović, vijećnica u Gradskom vijeću Tuzle, mjesecima prije tragedije upozoravala je na stanje u Domu penzionera. U javnosti je objavljivala i fotografije koje su pokazivale loše uslove smještaja korisnika.

"Kao vijećnica, tek na početku mandata, dobila sam dopis sa fotografijama i opisima uslova u domu. Hrana, smještaj, higijena, jedno je djelovalo na fotografijama, a drugo u službenim opisima. Zato sam počela provjeravati"; kaže Berberović.

Prema njenim riječima, radnici su potvrdili probleme, ali uz veliki strah od gubitka posla.

"Nikad nisam vidjela toliki strah. Govorili su o pritiscima, vezama prema ‘nekim drugim organima’, uvjerenju da se 'ništa ne može'. Spominjali su i nepoštivanje ugovora prema korisnicima: da se ne presvlače tri puta dnevno kako bi trebalo, da ih se ne izvodi vani… Neki ljudi nisu izašli izvan doma po godinu dana", ispričala je.

Berberović ističe da su izvještaji koje vijećnici dobijaju formalno uredni, ali da brojke ne odražavaju realno stanje:

"Broj njegovateljica bio je šokantan – 16 ili 18 na oko 180 korisnika. Rečeno mi je da 'ide jedna na deset’'. Ali izvještaj je svejedno usvojen."

Dodaje da je bezuspješno pokušavala pokrenuti raspravu u gradskom Vijeću, te da je na kraju i povukla taj zahtjev, nakon što je Kolegij Vijeća pristao formirati komisiju za Dom.

"Formirali smo radnu grupu koju sam tražila, ali, nažalost, rješenje o njenom formiranju stiglo je tek tri dana nakon tragedije. Ta radna grupa sada treba raditi s uposlenicima i nadležnim službama na poboljšanju uslova, hrane, kvaliteta usluge i međuljudskih odnosa. Sljedeće sedmice imamo sastanak", rekla je.

Ističe i kako je primijetila kako u cijeloj situaciju svi izbjegavaju odgovornost.

"Otvara se sada i pitanje (zaštite od požara) bolnica, vrtića, škola – protivpožarni sistemi, vježbe evakuacije. Milion stvari treba pitati, ali tek kada se desi tragedija svi se sjete", zaključila je Berberović.

Kakvo je stanje u drugom entitetu, Republici Srpskoj?
Prema zvaničnom registru, u drugom bh. entitetu, Republici Srpskoj, postoji oko 60 registrovanih ustanova za smještaj i njegu starijih osoba.

U nedavnom obraćanju novinarima, Alen Šeranić, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS istakao je kako postoje jasni pravilnici i kontrole, te da "sigurnost treba biti prioritet".

"Osnivači mogu biti privatna lica ili lokalne zajednice, ali procedura je identična, komisija ministarstva provjerava prostorne kapacitete i opremu, daje rješenje o osnivanju i početku rada", rekao je Šeranić.

Dodao je kako inspekcija za socijalnu zaštitu kontroliše rad domova, a te da javne ustanove postoje u Istočnom Sarajevu, Prijedoru i Banjaluci.