Sporazum između Irana i SAD-a trebao bi omogućiti međunarodne nuklearne inspekcije. Stručnjaci smatraju da su sveobuhvatne provjere tehnički izvedive. No političke prepreke i dalje izazivaju ozbiljne sumnje, piše Deutsche Welle.

Rafael Grossi, glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), optimističan je. Njegova agencija uskoro bi trebala ponovno provoditi inspekcije iranskih nuklearnih postrojenja. To je, kako je objasnio prošlog tjedna, predviđeno nedavno postignutim okvirnim sporazumom između SAD-a i Irana. Točan termin još nije poznat.

„Ali to će se dogoditi. Hoće li to biti prekosutra, sljedeći tjedan ili za deset dana važno je pitanje, ali nije ključno“, rekao je Grossi.

Iranska vlada, međutim, znatno je suzdržanija. Zamjenik ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi izjavio je kako se o međunarodnim inspekcijama i pristupu napadnutim nuklearnim postrojenjima može odlučivati tek u okviru konačnog sporazuma sa SAD-om i nakon napretka u ukidanju sankcija.

Iranski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima u švicarskoj Ženevi također je nedavno naglasio da Teheran zasad nije dao suglasnost za povratak inspektora IAEA-e.

Političke prepreke

Tehnički gledano, sveobuhvatna kontrola u načelu je moguća, smatraju stručnjaci. Politički, međutim, postoje značajne prepreke.

„Obogaćivanje uranija odvija se u velikim i lako uočljivim industrijskim postrojenjima“, kaže radiokemičar Georg Steinhauser s Tehničkog sveučilišta u Beču u razgovoru za DW.

„Nezamislivo je da netko potajno u podrumu izgradi atomsku bombu, a da inspektorima tijekom obilaska kuće pokaže samo prizemlje.“

Prema njegovim riječima, obogaćivanje uranija tehnički je i industrijski iznimno zahtjevan proces koji zahtijeva goleme pogone i tisuće centrifuga. Upravo zato takav je program u načelu moguće učinkovito nadzirati.

I politolog Hessam Habibi Doroh s Instituta za očuvanje mira i upravljanje sukobima (IFK) u Beču smatra da neobvezujuća izjava o namjerama između Irana i SAD-a predstavlja korak naprijed.

„Pozitivno je prije svega to što su spremnost na inspekcije i veća transparentnost ponovno postali tema rasprave u Iranu“, rekao je za DW.

Ipak, upozorava da postoje ozbiljne političke rezerve. Zakon koji je usvojio iranski parlament značajno je ograničio suradnju s IAEA-om.

„U parlamentu trenutačno postoje vrlo utjecajni glasovi koji se protive sveobuhvatnim inspekcijama“, kaže Habibi Doroh.

Uranij visoke razine obogaćenosti

Međunarodna agencija za atomsku energiju navodi da glavni problem trenutačno nije nedostatak tehničkih mogućnosti.

Od posljednjih američkih napada na iranska nuklearna postrojenja u lipnju 2025. godine IAEA nije mogla pregledati nijedno od ključnih postrojenja za obogaćivanje uranija. Nadzor se trenutačno uglavnom oslanja na satelitske snimke.

Zbog toga IAEA, kako se navodi, ne može potvrditi je li Iran zaustavio obogaćivanje uranija, niti raspolaže informacijama o tome gdje se nalaze postojeće zalihe uranija ili koliko je centrifuga još uvijek u pogonu.

Prema podacima IAEA-e, Iran i dalje raspolaže s približno 440 kilograma uranija obogaćenog na oko 60 posto. Stručnjaci smatraju da bi, nakon dodatnog obogaćivanja na 90 posto, ta količina radioaktivnog materijala mogla biti dovoljna za izradu više nuklearnih bombi.

Iran odbacuje tvrdnje da želi razviti nuklearno oružje te navodi da njegov nuklearni program služi isključivo civilnim svrhama.

Hoće li Iran omogućiti potpuni pristup?

Za Steinhausera ključno pitanje nije u tehničkim mogućnostima nadzora, nego u pristupu postrojenjima.

„Ako Iran odobri potpuni pristup svojim nuklearnim postrojenjima, s vrlo velikom sigurnošću može se utvrditi provodi li neka država civilni ili vojni nuklearni program“, kaže on.

Zabrinutost proizlazi iz mogućnosti da neka postrojenja ne budu prijavljena ili da inspektorima ne bude dopušten njihov pregled.

Habibi Doroh također smatra da je sveobuhvatna kontrola načelno moguća. Za to bi, međutim, bio potreban povratak sporazumu sa SAD-om sličnom onome iz 2015. godine, poznatom kao Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (JCPOA).

Taj sporazum, postignut uz posredovanje europskih država, IAEA-u je dao široke inspekcijske ovlasti i dugo se smatrao najopsežnijim sustavom nadzora nacionalnog nuklearnog programa na svijetu.

Američki predsjednik Donald Trump povukao je SAD iz JCPOA-e tijekom svog prvog mandata u svibnju 2018. godine.

„Kada bi se ponovno uveli usporedivi kontrolni mehanizmi i instrumenti nadzora, sveobuhvatna kontrola bila bi načelno moguća“, kaže Habibi Doroh.

No ostaje otvoreno pitanje bi li političko vodstvo u Teheranu danas bilo spremno na takve ustupke. U dijelovima političkog i sigurnosnog establišmenta sve se otvorenije raspravlja o tome bi li Iran, nakon recentnih vojnih sukoba, ipak trebao proširiti, a ne ograničiti svoje nuklearne opcije.

Kontrola „praktički izgubljena"

Do sličnih zaključaka dolazi i Institut za znanost i međunarodnu sigurnost (Institute for Science and International Security, ISIS) iz Washingtona.

Autori jedne aktualne analize navode da je IAEA „praktički izgubila kontrolu nad iranskim nuklearnim programom“.

Agencija, prema njihovoj procjeni, više ne može pouzdano provjeravati opseg zaliha uranija, njihovu lokaciju ni stanje iranskih postrojenja za obogaćivanje uranija.

Istodobno stručnjaci Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir (Carnegie Endowment for International Peacea) upozoravaju da ne treba podcjenjivati iranske tehničke kapacitete nakon napada.

Iako su veliki dijelovi poznate infrastrukture oštećeni, ne može se isključiti kasnija obnova ili čak premještanje pojedinih aktivnosti u manja i prikrivena postrojenja, navodi se.

„Industrijsko postrojenje za obogaćivanje uranija vrlo je teško sakriti“, kaže Georg Steinhauser.

Takvi su objekti veliki, tehnički složeni i neizbježno ostavljaju tragove koje inspektori na terenu mogu uočiti. To vrijedi čak i ako postoji pokušaj prikrivanja dijelova programa, napomenuo je.

Hoće li međunarodna zajednica ubuduće ponovno moći pratiti te tragove, stoga će manje ovisiti o sposobnostima inspektora, a više o političkoj spremnosti Irana da im doista omogući nadzor.