Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru održava se 12. međunarodna znanstvena konferencija na temu 'Identiteti, kulture i jezici', koja je ove godine posvećena temi 'Ratna prošlost između zaborava i postistine'. Dvodnevni skup okupio je brojne domaće i inozemne znanstvenike koji su kroz interdisciplinarna izlaganja propitivali načine na koje se interpretira prošlost te njezin utjecaj na kolektivni identitet, kulturu i suvremeno društvo. Konferenciju je otvorila prodekanica za znanost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i predsjednica Organizacijskog odbora, prof. dr. sc. Jela Sabljić Vujica, koja je istaknula značaj znanstvenog i kritičkog promišljanja povijesti u vremenu obilježenom različitim interpretacijama prošlih događaja.

- Tema ovogodišnje konferencije otvara brojna važna pitanja o odnosu prema povijesti, kulturološkom pamćenju i suvremenim načinima oblikovanja istine. Smatramo da su upravo znanstveni skupovi mjesta na kojima o tim pitanjima treba govoriti argumentirano i kritički - kazala je Sabljić Vujica. Program konferencije uključio je, uz ostale, i plenarna izlaganja profesora na Univerzitetu Concordia u Canadi te prof. dr. sc. Tihomira Cipeka sa Sveučilišta u Zagrebu. Prof. dr. Max Bergholz je u svom izlaganju spojio autobiografski i povijesni pristup temi ratne prošlosti, a govorio je o vlastitim istraživanjima koja su započela još tijekom poslijediplomskog studija u Srbiji i zapadnoj Bosni. U središtu njegova izlaganja bilo je pitanje može li se analizu nasilja tijekom 1941. godine koristiti ne za utvrđivanje 'pobjednika' i 'poraženih' ili određivanje koja je strana bila u pravu, već za bolje razumijevanje zajedničke ljudskosti. Predstavio je arhivsku građu prikupljenu iz različitih izvora te istaknuo metodološki pristup u kojemu je uklanjao etničke i nacionalne odrednice kako bi se fokus stavio na ljudske sudbine i iskustva. Prof. dr. sc. Tihomir Cipek sa Sveučilišta u Zagrebu svoje je izlaganje temeljio na tri teze: zašto su mitovi potrebni, kakvu ulogu rat ima u oblikovanju kolektivnih sjećanja te kako razvijati dijaloško sjećanje. Govoreći o različitim oblicima kolektivnog pamćenja, naveo je primjere njemačko-francuskog suočavanja s nasljeđem Drugog svjetskog rata i procesa suočavanja s prošlošću u Južnoafričkoj Republici, gdje su ljudi kroz dijalog tematizirali vlastite traume. Posebno je istaknuo vznačaj sjećanja koje nastoji razumjeti i perspektivu druge strane. - Povijest je emocionalna i identitetska kategorija. Ako ostanete bez povijesti, ostali ste bez identiteta. Čovjek bez sjećanja nije čovjek - poručio je Cipek, dodajući kako je u ljudskoj naravi da se posebno snažno pamte traumatična iskustva.

Konferencija je još jednom potvrdila svoju ulogu važnog međunarodnog foruma za raspravu o pitanjima identiteta, kulture, jezika i kolektivnog pamćenja te otvorila prostor za interdisciplinarni dijalog o izazovima tumačenja ratne prošlosti u suvremenom društvu.