Vijeće za provedbu mira u BiH (PIC) saslušalo je jadikovke i stajališta čelnika sarajevske i banjalučke trojke, te HDZ-a BiH, potencijalno nove vladajuće državne koalicije koja, unatoč silnim upinjanjima međunarodne zajednice više stenje nego što se pretvara u novu proeuropsku snagu koja bi smaknula Dodikov SNSD iz vlasti i otkočila reformske procese.  

Političko Sarajevo je očekivalo da će se PIC žestoko okomiti na Dragana Čovića zbog njegovog “čuvanja leđa” Miloradu Dodiku i sprečavanju smjena Dodikovih ministara i imenovanja Nebojše Vukanovića za državnog ministra sigurnosti. 

To se nije dogodilo, bošnjačka javnost je iznova sluđena. Na sastanku nije bilo Milorada Dodika, ali ni Bakira Izetbegovića, lidera SDA, Željka Komšića, vođe DF-a i Semira Efendića, čelnika SBiH. 

Izetbegović nepoželjan, Dodik pregovara?

To samo po sebi govori da je “proerdoganovski” orijentirani Izetbegović i dalje za Zapad nepoželjan sugovornik. Naravno, bošnjački nacionalisti u tome ne vide nikakav problem. Oni su i dalje opsjednuti Dodikom, ali ništa manje im nije trn u oku i Dragan Čović. Po Sarajevu u zadnjih nekoliko dana kruži “insiderska priča” kako čelnici EU-a pregovaraju s Miloradom  Dodikom.     

Od njega se, navodno, traži da se povuče iz politike. Pojedini sarajevski analitičari, svim srcem i dušom naslonjeni na SDA, tvrde kako je predsjednik RS-a doista otvorio liniju s Briselom, ali i s nekim europskim diplomatima u Sarajevu, a dokaz tomu je da je postavio svoje tvrdokorne uvjete. 

Po toj neprovjerenoj verziji, nestat će iz politike, pod uvjetom da pravomoćna presuda bude oslobađajuća, te da iz BiH ode visoki predstavnik Christian Schmidt i ako se povuku "zakoni" koje je njemački diplomata nametnuo. 

Zauzvrat Dodik bi navodno otišao u političku "mirovinu". Istodobno bi i Narodna skupština RS-a povukla antidejtonske zakone koje je usvojila, a koje je Ustavni sud BiH, podsjetimo, nedavno stavio van snage. 

Uistinu izgleda kao verzija u snu, briljantna diplomatske slagalica u kojoj ne bi bilo pobjednika i poraženog, a napaćeni Bošnjaci bi barem malo bili sretni i zadovoljni. Jer, ne mogu sa separatistom Dodikom, ali mogu sa SDS-om, radikalnom strankom pod čijim stijegom je počinjeni genocid u Srebrenici, i masa najstrašnijih ratnih pokolja nad Bošnjacima. 

'Izadjnici'

Čini se da Sarajevo ipak ne vjeruje u maštarije i nagodbu s Miloradom  Dodikom. Zato “zeleni” fanatici ne praštaju “istočni grijeh” bivšeg američkog veleposlanika Michaela Murphyja i izgon SDA iz vlasti. Satisfakcija bi možda bila zabrana djelovanja SNSD-a, ali i obuzdavanje neukrotivog Dragana Čovića.         

- Ne treba tu abolirati ni Britance, ali ni visokog predstavnika Christiana Schmidta. I oni sad tobože nešto pokušavaju riješiti. Ne pokušavaju oni ništa riješiti. Rješenje za krizu je ukidanje SNSD-a i discipliniranje HDZ-a. I međunarodna zajednica ima sve te potrebne instrumente, ali se ipak odlučuje za "aspirin-terapiju". HDZ je ovdje "gordijev čvor" i rješavanje HDZ-a je rješavanje političke krize u BiH. Taj "gordijev čvor" treba presjeći, ali to ne smije ni međunarodna zajednica, ni Trojka - zato što je HDZ drži u vlasti, analizira jedan sarajevski sveučilišni profesor, koji očigledno nikada nije prebolio izbacivanje ključne bošnjačke nacionalističke stranke iz vladajućih struktura.  

Nije on jedini koji se pravi mutav i ne vidi da je, kao i Milorad Dodik, Bakir Izetbegović, nepoželjan partner Zapadu zbog svojih tvrdih antieuropskih stajališta. Nisu problem SDA i SNSD nego njihove vođe.  

Međunarodna zajednica otvoreno forsira novu državnu koaliciju, partnerstvo proeuropskih snaga, sarajevske i banjalučke trojke te neizbježnog HDZ-a BiH. 

Za Bakira Izetbegovića su Nikšić, Konaković i Forto nacionalni izdajnici. Za Milorada Dodika su “smeće” i prodane duše Stanivuković, Miličević i Vukanović. 

Ako hrvatska oporbena četvorka bude imala kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva, Dragan Čović i njegova mašinerija će ih brutalno linčovati i proglasiti izdajnicima. Lako bi se, dakle, moglo dogoditi da ta ogavna kletva “izdajnici” i presudi o novoj vlasti u BiH.         

J. S.