Tribine su živa stvar i kao takve – mijenjaju mišljenje. Urade to rezultati. No, jedan dio tribina Pod Bijelim brijegom i dalje će, po završetku sezone koja će gotovo sigurno u Mostar vratiti titulu, ostati pri mišljenju da je Plemstvo na terenu trebalo pokazati više, a da je za to -odgovorna struka.

Ima li u ovom stajalištu opipljivih argumenata i ako da – jesu li dovoljno teški da zbog njih dođe do ozbiljnih razgovora na relaciji Uprava – struka?

Titula je tu, pred vratima. Zrinjski je još samo treba potvrditi. Što će se gotovo sigurno dogoditi u nedjelju Pod Bijelim brijegom protiv Igmana. Mario Ivanković će u zrak podići vjerojatno mu najdraži mogući trofej – pokal prvaka BiH sa svojim Zrinjskim. Sumnjamo da bi mu ijedan bio draži. I bit će to trenuci za pamćenje, u to nema sumnje – no nakon toga će ipak doći analize, ozbiljnija priča. A ona bi usprkos uspjehu mogla odvesti u nemirnije vode. U nogometu je to jednostavno tako. 

I sam očekuje škakljive analize

- Bit će to dosta predmet razgovora poslije prvenstva, ustvrdio je Mario Ivanković, odgovarajući na pitanje o oscilacijama Zrinjskog tijekom proljeća. 

Nedvosmislena je to najava mogućih turbulencija – koje Ivanković očito očekuje. S tim da u ovoim trenucima uživa. 

- Od početka sezone, kada je Uprava dala meni tu čast zajedno s mojim stožerom, bila nam je najvažnija njihova potpora i evo imamo je do današnjeg dana. Bilo je dosta objektivnih razloga (za oscilacije), pogotovo u proljetnom dijelu – zašto smo imali dosta promjenjivu formu. Imali smo dosta promjena u kadru, ali i ozlijeđenih igrača. Normalno je da onda dođe neka kriza. A došla je u vidu ispadanja iz Kupa i domaćeg poraza od Borca.

Kup porazom od Sarajeva otišla je ta šansa da Zrinjski osvoji duplu krunu, a spomenutim porazom od Borca – uvelike je poljuljanja vjera da će se titula vratiti u Mostar. Ivanković je tada stalno ponavljao probleme s kadrom, koji su zaista bili nesvakidašnje učestali i brojni, no tribine nisu slušale – većina ih je vidjela da nema igre, da se Zrinjski muči. Ali, Ivankovićev je naglašeni pragmatiztam uskoro Plemiće ipak vratio na stari put. 

'Imao jedan san... i dalje ga sanja'

Jer kad se Mario Ivanković konačno dokopao jedne postave koja dobija i to uvjerljivo, ponovio ju je u četiri vezane utakmice, a Zrinjski je opet počeo igrati – čak i uvjerljivo dobivati (Željo i Radnik 'popili' po pet komada, Sloga u Doboju četiri). Daleko je u arhivi ostala ona teškom mukom izborena pobjeda (3:2) protiv odavno otpisane Slobode...

- Mi smo nastavili raditi i vjerovali da se možemo podići. Igrali smo tada nekoliko puta u sastavu koji realno ne bi igrao zajedno, a li to nam je otvorilo neka nova vrata. Krenuo je jedan pozitivan niz, Bog je bio na našoj strani, ali i sreća koju morate isprovocirati. Znate i sami kako smo zabili gol u Vrapčićima i Posušju, govorio je Ivanković uoči sinoćnjeg Superkupa u Banja Luci pa podsjetio na učinak Plemića u derbijima 

- Sve ekipe imaju svoju kvalitetu i to moramo znati. No, kada vidite da smo na strani dobili Borac, Sarajevo, Željezničar, dva puta Velež, onda mislim da smo s pravom tu gdje jesmo. Nitko sretniji od nas i od mene. Nadam se da ćemo sve dobro privesti kraju. Imao sam jedan san i evo sanjam ga. 

Zašto su mnogi sumnjali...

U nekoj retrospektivi, mnogi su s razlogom sumnjali. Čisto jer Uprava na pola prošle sezone nije stala uz Ivankovića kojem je povjerila momčad u onih sedam jesenskih utakmica – nije stala uz njega, u smislu da je tada, u pretprošloj zimskoj pauzi, na mjesto dovela crnogorskog stručnjaka Željka Petrovića. Usprkos činjenici da je Ivanković odradio dosta dobar posao. Ostala je nekako nedorečena ta ideja igračke legende, zapravo najvećeg mogućeg navijača Zrinjskog na klupi prvog tima pa je i na početku sezone bilo pitanja: 'Je li Maka samo privremeno trener ili...?'

Ipak, kada se priča zakotrljala, Ivanković se brzo snašao u ulozi koju je dosad nekoliko puta igrao. I dokazao se u okolnostima koje mu nisu išle na ruku – pri čemu ne govorimo samo silnom broju ozljeda, nego i o činjenici da je usput, zbog neizvjesnih pregovora oko ugovora, ostao bez usluga Marka Marića i Marija Tičinovića, dvije vrlo, vrlo važne karike. 

Jedna ga je osporavana 
karakteritika izvukla

Iz perspektive činjenice da je Ivanković kad-tad morao dobiti pravu priliku, klub je sigurno pogodio s izborom – a tu su i rezultati. Ivanković, domaći stručnjak koji sigurno i ne košta kao stranci, vrlo brzo je postao lice kluba koje se prepoznaje, koje se poštuje. Ali neizbježno, tu sada dolazi i Ivankovićev potpis na terenu – koji je u pojedinim trenicima djelovao nečitko, zbrkano. 

Neki su mu zbog istaknute pragmatičnosti (dobiti utakmicu na ovaj ili onaj način!) 'lijepili' tvrdoglasvost, dijelom su to činili i zbog činjenice što je pojedine igrače (poput junaka iz Vrapčića Tomislava Kiša) uporno držao na mizernoj minutaži... ali izvadila ga je upornost. Usmjerenost i stav. Dovoljno da Uprava po završetku sezone na sva to odmahne rukom i kaže 'Maka, svaka čast, idemo dalje'? Vjerojatno... 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba