Naziru se obrisi onoga što bi mogao biti krajnji cilj predsjednika Trumpa u iranskom ratu, piše u svojoj analizi za The Atlantic Robert Kagan, američki povjesničar i jedan od najpoznatijih neokonzervativnih vanjskopolitičkih analitičara u SAD-u.

U telefonskom razgovoru s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, Trump je navodno pojasnio kako Sjedinjene Države s Iranom pregovaraju o "pismu namjere" kojim bi se "formalno okončao rat i pokrenulo tridesetodnevno razdoblje pregovora" o iranskom nuklearnom programu i ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca.

Svrha i učinak takvog sporazuma trebali bi biti jasni: Sjedinjene Države se povlače iz krize. Iako bi Trump mogao pokrenuti još jedan ograničeni udar kako bi ostavio dojam čvrstine i udovoljio zagovornicima rata, to bi bio samo potez za javnost. Krajnji cilj u ovom je slučaju eufemizam za predaju.

(Napomena: Originalni tekst je objavljen prije noćašnjih američkih zračnih udara u Bandar Abasu na jugu Irana, koje Washington naziva "činom samoobrane".)

Trumpovi potezi i iranski uvjeti
Trump je već više puta popustio u sukobu s Iranom, još od 18. ožujka, kada je Izrael napao plinsko polje Pars, a Iran uzvratio udarom na ključno katarsko postrojenje za prirodni plin. Trump je tada pozvao na obustavu američkog i izraelskog gađanja iranske energetske infrastrukture, čime je rat praktički završen.

Njegove opetovane prijetnje o nastavku napada od tada su se pokazale kao blef. Čelnici u Teheranu već dva mjeseca računaju da Trump neće pokrenuti novi napad, zbog čega nisu pristali ni na kakve ustupke unatoč šteti pretrpljenoj tijekom 37 dana nemilosrdnih udara. Naprotiv, njihovi uvjeti za nagodbu su uvjeti pobjednika: traže ratne odštete, ukidanje ograničenja za obogaćivanje urana, priznatu kontrolu nad tjesnacem i kraj sankcija.

Činjenica da Trump na takav prkos odgovara pozivom na novih 30 dana primirja i pregovora prešutno je priznanje poraza. Ako u idućih nekoliko dana i pokrene napad radi predstave za javnost, Iranci će točno znati o čemu se radi.

Nitko ne vjeruje da će za mjesec dana nastaviti rat punog opsega. Uostalom, s dodatnih 30 dana za oporavak, ponovno naoružavanje i punjenje blagajne od naplate prolaza, Iran će postati još opasniji protivnik.

Uspostava iranske kontrole nad tjesnacem
Štoviše, za 30 dana novi iranski režim u Hormuškom tjesnacu mogao bi već biti čvrsto uspostavljen. Kako izvještava Institut za proučavanje rata, Iran je iskoristio razdoblje prekida vatre kako bi "normalizirao" svoju kontrolu nad tjesnacem, "prisiljavajući zemlje uvoznice nafte" da s Teheranom sklope sporazume o tranzitu i naplaćujući naknade plovilima iz zemalja bez takvih sporazuma.

Prema iranskim dužnosnicima, novi režim u tjesnacu dat će prednost iranskim strateškim partnerima, poput Rusije i Kine, te omogućiti nacijama sklonim Iranu, kao što su Indija i Pakistan, da ispregovaraju vlastite tranzitne aranžmane. Plovilima povezanim sa zemljama koje Iran smatra neprijateljskima pristup tjesnacu bit će u potpunosti zabranjen.

Nekoliko država, uključujući Južnu Koreju, Tursku i Irak, navodno već pregovara o barem privremenim sporazumima o tranzitu. Sada kada je Trump jasno dao do znanja da se ne namjerava boriti za ponovno otvaranje tjesnaca, počet će utrka za postizanje što boljih uvjeta s Teheranom. Sve zemlje koje uvelike ovise o energentima iz Perzijskog zaljeva željet će brzo osigurati svoj dogovor kako bi zajamčile protok nafte, plina i drugih sirovina te spasile svoja posrnula gospodarstva.

Zemlje koje su trenutačno saveznice SAD-a i prijateljski nastrojene prema Izraelu osjetit će pritisak da se distanciraju i pomire s Iranom. Međunarodne sankcije protiv Irana će se urušiti, a još više novca slijevat će se u državnu blagajnu kako se njezina nova središnja uloga u globalnom gospodarstvu bude normalizirala.

Do kraja tih 30 dana, veći dio svijeta imat će interes u novom poretku i protiviti se bilo kakvom nastavku sukoba, čak i u malo vjerojatnom slučaju da se Trump odluči vratiti u rat.

Pokušaj skretanja pozornosti
Trump se bez sumnje nada da se može izvući, a da Amerikanci ne primijete razmjere ovog poraza. Financijska tržišta mogla bi se stabilizirati ako postane jasno da će nafta na kraju ponovno poteći kroz tjesnac, čak i pod novim sustavom pod iranskom kontrolom.

Veliki strateški neuspjeh za Sjedinjene Države ne mora nužno utjecati na Wall Street. Predsjednik se također može nadati da će promijeniti temu pokretanjem nove vojne operacije, ovaj put protiv vlade na Kubi.

 
Mediji su doista počeli više pisati o Kubi nego o katastrofi koja se razvija u Iranu.

Udarac izraelskoj sigurnosti
Prema jednom američkom dužnosniku, Netanyahu je nakon razgovora s Trumpom bio "izvan sebe" - i to s dobrim razlogom. Iranski rat mogao bi se pokazati kao najrazorniji udarac izraelskoj sigurnosti u njegovoj kratkoj povijesti.

Sudeći po trenutačnom smjeru događaja, Iran će iz sukoba izaći višestruko jači i utjecajniji. Vršit će pritisak na desetke najbogatijih nacija svijeta, od kojih će svaka imati izražen interes da Iran ostane zadovoljan.

Malo je vjerojatno da će te zemlje stati na stranu Izraela u bilo kojem sukobu s Teheranom ili njegovim saveznicima u Libanonu i Gazi, jer će Iran imati načina da ih kazni ako to učine.

Izrael će postati izoliraniji nego ikad u svojoj povijesti - i to ne samo od svog jedinog pouzdanog zaštitnika, Sjedinjenih Država. Kada Trump okrene leđa Izraelu, što mora učiniti kako bi proveo ovu politiku, njegova biračka baza spremno će ga slijediti. Dvostranački antiizraelski konsenzus u Sjedinjenim Državama će rasti i jačati.

Nepredvidiva budućnost Zaljeva
Hoće li Izrael mirno prihvatiti takvu sudbinu? To je nepredvidiv faktor koji bi mogao poremetiti snove financijskih tržišta o novoj stabilnosti u Zaljevu. Jači, bogatiji i utjecajniji Iran značit će novi vjetar u leđa za Hamas i Hezbollah. To će također značiti kraj Abrahamovih sporazuma, jer će zaljevske države morati sklopiti vlastiti mir s Teheranom kako bi njihova gospodarstva preživjela.

Trump kaže da će Netanyahu "učiniti sve što ja želim". No može li Izrael stajati po strani dok Iran preuzima ulogu SAD-a kao glavnog arbitra moći u regiji?

Najvjerojatniji ishod je da će nova normalnost u Perzijskom zaljevu biti kronična nestabilnost i česti poremećaji u pomorskom prometu. To se događa kada se vodeća svjetska sila odrekne svoje uloge, piše index.