Pitali smo stručnjake o ciljevima napada SAD i Izraela na Iran – uništenje atomskog programa, raketnih kapaciteta, mornarice i smjena režima. Koliko je sve to realno?, piše Deutsche Welle,

Nakon što je Izrael u subotu ujutro pokrenuo "preventivne udare” protiv Irana, američki predsjednik Donald Trump objavio je kako u tome sudjeluju u SAD i kako već teku "borbene operacije velikih razmjera.”
“Naš cilj je obraniti američki narod uklanjanjem neposrednih prijetnji od iranskog režima”, rekao je Trump u videu objavljenom na društvenim mrežama, obećavši da će uništiti iranske nuklearne i vojne kapacitete. “Osigurat ćemo da Iran ne dobije nuklearno oružje”, rekao je.

Izlažući ciljeve kampanje, Trump je rekao i da će SAD uništiti iranski balistički raketni program i njegove pomorske snage.

Kako se čini da zajednička američko‑izraelska vojna kampanja protiv Irana neće biti kratkotrajna i ograničena, analitičari vjeruju da bi se sukob mogao nastaviti tjednima, ako ne i mjesecima.

Cilj 1: Spriječiti Iran steći nuklearno oružje
Nakon 12‑dnevnog rata između Irana i Izraela u lipnju 2025., Trump je izjavio da su SAD “potpuno uništile” glavna iranska nuklearna postrojenja i kako Islamska Republika u doglednoj budućnosti neće moći izgraditi nuklearno oružje.

"SAD ponovno vodi rat čiji je cilj uništiti ovaj (nuklearni) program pa imam dojam kako je ovo uglavnom izgovor”, rekao je Marcus Schneider, stručnjak iz Zaklade Friedrich Ebert (FES) u Libanonu. "U tadašnjim američkim napadima je iranski nuklearni program bio vraćen unazad - neki kažu za nekoliko mjeseci, drugi za nekoliko godina”, rekao je za DW. "Ali smatram da ga se ne može potpuno uništiti. To je također pitanje stručnog znanja, što znači da ako Iran ima ekspertizu za izgradnju centrifuga i za obogaćivanje urana, to je nešto što ne možete ukloniti zračnim napadima.”

Shahin Modarres, sigurnosni analitičar sa sjedištem u Italiji, kaže da će Iran naoružan nuklearnim oružjem uvijek za Izrael i SAD biti “neprihvatljiv”: “Sprječavanje nuklearne militarizacije zato je strateški cilj, a ne puka politička preferencija”, rekao je Modarres za DW.

Diba Mirzaei iz Njemačkog instituta za globalna i regionalna istraživanja (GIGA) naziva to “izgovorom za opravdanje rata”, tvrdeći da “trenutno iz Irana ne dolazi nikakva praktična opasnost”.

No ostaje činjenica i kako pregovori između SAD‑a i Irana u Ženevi ovoga tjedna o iranskom nuklearnom programu nisu donijeli nikakav rezultat.

Cilj 2: Uništenje raketnog arsenala
Neki stručnjaci vjeruju da SAD i Izrael smatraju da su balističke raketne sposobnosti Teherana veća prijetnja od njegova nuklearnog programa. U prošlogodišnjem 12‑dnevnom ratu, Iran je pokazao da njegove rakete mogu nanijeti štetu Izraelu i američkim vojnim objektima u regiji.

"Operativno gledano, proizvodni pogoni, skladišta i lanci nabave čvrstog goriva mogu se gađati — kao što su pokazali nedavni udari na infrastrukturu vezanu uz rakete”, naglasio je Modarres. "No tehnološko znanje ne može se izbrisati bombama.” Nekakvo potpuno uništenje raketnog kapaciteta Irana "malo vjerojatno, ali je moguće ozbiljno slabljenje i dugoročno ograničavanje kapaciteta”.

Schneider se slaže: “To je domaća industrija, što znači da to nisu uvezene balističke rakete. Iran je u položaju — što je dokazao od kraja posljednjeg rata — da ih proizvodi sam. Naravno, moguće je uništiti arsenal, ali pitanje je koliko će to trajati i tko će u tom procesu stradati.”

Cilj 3: Uništenje iranske ratne mornarice
Schneider smatra da je SAD-u lakše uništiti iransku mornaricu nego njegove raketne sposobnosti. “Naravno, to je vojno moguće. Ali treba razumjeti da oni (Iran) imaju i mnogo malih brodova veličine naoružanih patrolnih brodova. Zato mislim da to nije nešto što se može postići u tjedan dana”, rekao je analitičar.

Shahin Modarres istaknuo je da za ovakvu operaciju postoji povijesni presedan. “Tijekom operacije Praying Mantis (1988.) SAD je teško oštetio iranske pomorske kapacitete. Ako bi sloboda plovidbe — posebno u Hormuškom tjesnacu, koji je ključno globalno energetsko usko grlo — bila ugrožena, SAD bi mogao opravdati opsežnu pomorsku akciju. Strateški cilj bio bi osigurati otvorenost pomorskih putova”, naglasio je Modarres.

Sara Kermanian sa Sveučilišta u Sussexu se slaže: "Sjedinjene Države mogle bi teško oštetiti iranske aktivne pomorske snage u kratkom roku, znatno smanjujući njihovu sposobnost ometanja pomorskog prometa.”

No u Hormuškom tjesnacu nije sama mornarica od presudne važnosti, nego obalno topništvo i lanseri s kopna kojima je u dometu svaki brod koji tamo prolazi.

Cilj 4: Rušenje režima
To je cilj za koji je najmanje jasno kako ga predsjednik Trump namjerava postići vojnim pohodom kampanju, jer se iz Washingtona za sad ne čuje ništa o namjeri krenuti i u kopnenu operaciju protiv Irana. Izvješća o izraelskim i američkim zračnim napadima na vojne ciljeve i institucije državne uprave  unutar Irana pokazuju kako je cilj kampanje znatno oslabiti režim.

"Kada završimo, preuzmite svoju vladu. Bit će vaša da je preuzmete. Ovo će vjerojatno biti vaša jedina prilika za više naraštaja”, rekao je Trump u svom govoru. “Godinama ste tražili pomoć Amerike, ali je nikada niste dobili.”

Modarres kaže da bi obnovljeni masovni prosvjedi protiv režima poput onih u siječnju mogli biti mogući, ali bi za to bio potreban snažan okidač. “S obzirom na iskustvo represije, spontani ustanak je malo vjerojatan bez strukturalnog slabljenja režima. Izjave koje sugeriraju priliku mogu funkcionirati više kao strateško signaliziranje nego kao čvrsta obveza”, dodao je.

Schneider smatra da bi rušenje režima zahtijevalo kopnene snage. “To što Trump namjerava učiniti samo zračnom silom i onda vjeruje da će se iransko stanovništvo usred rata podići i djelovati protiv ovog brutalnog režima — smatram to prilično fantastičnim”, rekao je.

“Ako je stvarni cilj promjena režima, onda bih pretpostavio da će ovaj rat trajati dulje — možda i nekoliko mjeseci. A veliko pitanje koje se otvara jest otpornost režima”, naglasio je.

Modarres smatra da je Trumpova ponuda imuniteta pripadnicima Iranske revolucionarne garde “klasična strategija čiji je cilj potaknuti dezerterstvo elita i ubrzati unutarnju fragmentaciju”. "Njezina učinkovitost biti će veća ako trajni vojni i ekonomski pritisak oslabi koheziju režima. No institucionalna predaja IRGC‑a bila bi moguća samo u uvjetima potpunog sloma čitavog sustava”, rekao je.

Što ako režim opstane?
Kermanian smatra da bi, ako Trumpov cilj rušenja režima ne uspije, to kratkoročno značilo teške  posljedice za građane Irana: "Oštećen, ali netaknut režim mogao bi odgovoriti pojačanom represijom, osobito ako procijeni da su dijelovi društva pozdravili vanjski pritisak. Mnogo bi zatim ovisilo o tome, bi li nakon rata slijedili pregovori kojima bi se promijenili odnosi i barem ublažilo sankcije. Ili bi se nastavila konfrontacija u ciklusima sankcija, sukoba preko posrednika i povremenih udara”, rekla je. U tom slučaju bi se Iran lako mogao još više udaljiti od nekakve demokracije, u još veću militarizaciju i iscrpljivanje njenog gospodarstva.