U DEMOKRATSKOJ Republici Kongo zabilježeno je 246 sumnjivih slučajeva ebole i 80 smrtnih slučajeva vjerojatno uzrokovanih virusom, prema najnovijim podacima objavljenim u subotu. Trenutno ne postoji cjepivo protiv aktivne varijante poznate kao bundibugyo, koja se smatra vrlo smrtonosnom.

Nova epidemija, stara prijetnja
Ta je zemlja zadnju epidemiju ebole doživjela između kolovoza i prosinca 2024. Ta je epidemija odnijela najmanje 34 života u središnjem dijelu zemlje.

Najsmrtonosnija epidemija u prostranoj srednjoafričkoj naciji s više od 100 milijuna stanovnika rezultirala je s gotovo 2300 smrtnih slučajeva od ukupno 3500 zaraženih, i to između 2018. i 2020. godine.

Ebola, koja uzrokuje vrlo zaraznu hemoragijsku groznicu, ostaje velika prijetnja unatoč nedavno razvijenim cjepivima i učinkovitim tretmanima koji postoje za jedan soj virusa. U Africi je u posljednjih 50 godina odnijela 15.000 života, a stopa smrtnosti tijekom prošlih epidemija kretala se između 25 i 90 posto, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Upozorenje iz Afričke unije
U petak ujutro CDC za Afriku proglasio je novu epidemiju u DR Kongu. Zdravstvena agencija Afričke unije sa sjedištem u Addis Abebi odmah je upozorila na "visok rizik od širenja" virusa.

Iste večeri ugandsko Ministarstvo zdravstva izvijestilo je o smrti 59-godišnjeg Kongoanca u četvrtak, u bolnici u glavnom gradu Ugande, Kampali. Laboratorijski testovi potvrdili su da se radi o soju bundibugyo.

Stopa smrtnosti i do 50 posto
"Ne postoji cjepivo niti specifičan tretman za soj bundibugyo", naglasio je u subotu kongoanski ministar zdravstva Samuel-Roger Kamba na konferenciji za novinare u Kinshasi.

"S ovim sojem stopa smrtnosti je vrlo visoka, može doseći i do 50 posto", nastavio je ministar, dodajući da su početni simptomi kod zaraženih ovom varijantom često ograničeni na jednostavnu vrućicu, što znatno otežava rano otkrivanje bolesti.

Epicentar u zlatonosnoj regiji
Epicentar epidemije nalazi se u Ituriju, pokrajini na sjeveroistoku Konga koja graniči s Ugandom i Južnim Sudanom. Ta je regija bogata zlatom i bilježi intenzivne dnevne migracije stanovništva zbog rudarskih aktivnosti, što dodatno pogoduje širenju virusa.

Dostava lijekova i opreme u DR Kongu često je velik izazov zbog iznimne veličine zemlje te slabe kvalitete i dostupnosti cesta.

Sedamnaesta epidemija od 1976.
Ovo je 17. epidemija ebole u DR Kongu otkako je bolest prvi put identificirana 1976. u Zairu, tadašnjem nazivu Demokratske Republike Kongo.

Ebolom su posljednjih godina pogođene i druge afričke zemlje, uključujući Gvineju i Sijera Leone.