Pripadnici policije i nastavno osoblje u Tuzli i Sarajevu osumnjičeni su za zlostavljanje maloljetnica. Stručnjaci govore o „raspadu sustava“, piše Deutsche Welle.

Javnost u Bosni i Hercegovini (BiH) zgrožena je nizom otkrića o seksualnoj eksploataciji maloljetnica u koje su, kako se sumnja, umiješani i policijski službenici te pripadnici obrazovnog sustava. Ovi slučajevi u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu (KS) otkrili su dubok sustavni problem unutar institucija koje bi trebale štititi najranjivije.

Tužiteljstvo Tuzlanskog kantona (TK) vodi istragu protiv osam osoba, uključujući četiri policijska službenika i jednog profesora, zbog sumnje na kazneno djelo seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja dviju maloljetnih djevojčica.

Prema navodima Tužiteljstva, djevojčice su bile žrtve organizirane mreže trgovine ljudima, koja ih je vrbovala, prevozila i iskorištavala u svrhu prostitucije. Posebnu težinu slučaju daje činjenica da su djevojčice bile smještene u socijalnim ustanovama na području Tuzle, uključujući ustanovu iz koje su više puta bježale. Osumnjičeni su, prema navodima Tužiteljstva, koristili njihovo stanje bespomoćnosti i bijeg iz ustanova kako bi ih navodili na prostituciju.

Ozbiljno narušavanje profesionalnog integriteta policije
Nekoliko dana nakon otkrića u TK, sličan incident potresao je i Sarajevo, gdje su uhićena dvojica policajaca. Jedan se tereti za spolnu zloupotrebu djeteta starijeg od 15 godina i zadržan je u pritvoru, dok je drugi pušten jer „nije bilo osnova sumnje“ da je počinio kazneno djelo. Obojica su suspendirana i pokrenuti su disciplinski postupci.

Nakon uhićenja osumnjičenih, kantonalne vlade traže izvješća i prijedloge mjera za jačanje internih kontrola, dok policijski čelnici tvrde kako njihovi službenici „imaju snage suočiti se s devijacijama unutar svojih redova“. Međutim, u TK, gdje vlast čine Stranka demokratske akcije (SDA) i njezini koalicijski partneri, pokrenute su istrage koje obuhvaćaju više osoba i sumnja se na „organizirani kriminal“. S druge strane, u Kantonu Sarajevo, gdje je na vlasti tzv. Trojka, nadležni tvrde da „nije riječ o organiziranom postupanju“ te da se radi o „pojedinačnom slučaju“.

Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, ocijenio je ove slučajeve kao „jedno od najozbiljnijih narušavanja profesionalnog i moralnog integriteta policije“.

Kako prenosi Federalna novinska agencija, Kržalić upozorava da ovi događaji „otkrivaju dublje sustavne slabosti koje zahtijevaju temeljito preispitivanje mehanizama unutar policije“. Naglašava da ovakvo zatajenje službenika koji bi trebali štititi nanosi „izravan i razoran utjecaj na povjerenje građana u policiju“. Prema Kržaliću, kada oni koji su dužni štititi zakon i sigurnost – posebno djece i ranjivih skupina – postanu akteri zlostavljanja, „građani gube vjeru u samu ideju pravde i zaštite“.

„Nitko nije iznad zakona, pa ni oni koji ga provode"
Za obnovu narušenog povjerenja, istaknuo je, ključni su transparentnost, odlučno sankcioniranje odgovornih i „dubinska institucionalna reforma“. „Povjerenje javnosti i sigurnost građana počivaju na jasnom principu da nitko nije iznad zakona, pa ni oni koji ga provode“, zaključio je prof. Kržalić.

Ženska mreža BiH ocjenjuje da je riječ o „raspadu sustava" i slici bosansko-hercegovačkog društva danas. „Korupcija, zloupotreba moći, patrijarhalni eksploatatorski sustav i potpuni izostanak institucionalne zaštite najranjivijih – poniženje ljudskog dostojanstva slika je i odraz BiH društva“, navodi se u priopćenju.

Iz Ženske mreže upozoravaju da slučaj obuhvaća više teških kaznenih djela – trgovinu djecom, seksualnu eksploataciju i druga djela protiv slobode i integriteta djeteta – te da pokazuje koliko je duboko u društvu ukorijenjen sustav neravnopravnosti i patrijarhalna svijest.

„Raspad sustava"
„Žene i djevojčice prve su na udaru zloupotrebe moći i sile – u kući, na ulici, pa čak i tamo gdje bi trebale biti zaštićene“, ističu. „Tražimo odgovornost svih rukovoditelja institucija koji su godinama dopuštali da sustav zaštite djece postane mjesto njihova najdubljeg ugrožavanja“, poručuju iz Ženske mreže BiH.

Ovakav „raspad sustava" u širem kontekstu bosansko-hercegovačkog društva analizira psiholog i politički analitičar Ibrahim Prohić, koji za DW kaže: „BiH jest klasično bolesno društvo – psihološki, medicinski, moralno dekadentno, ideološki retrogradno i politički populističko.“

Svi ovi simptomi jasno se vide nakon zločina nad djecom u Tuzli i Sarajevu, navodi sugovornik DW-a, napominjući kako se društva razlikuju po tipu reakcije na zločin.

Kritičari kao primjer navode Sloveniju, gdje su zbog nedavnog ubojstva jednog oca koji je htio sina zaštititi od nasilnika, ministri policije i pravosuđa podnijeli ostavke, iako nisu imali kaznenu odgovornost, jer „pored kaznene postoji i moralna i politička odgovornost onih koji upravljaju institucijama“.

„U BiH je sve drukčije. I obrnuto. A ovaj je slučaj iskorišten za produžetak političke kampanje za izbore koji su tek za godinu dana. No, za bolesne politike vrijeme nije faktor“, kaže Prohić.

„Dodatnu malignost aktualnog zločina predstavljaju činjenice da posljednji slučajevi imaju obilježja (osnovanu sumnju) organiziranog kriminala, da su u zločin uključeni pripadnici policije – koji po definiciji trebaju štititi građane, posebno djecu – te osobe iz sustava obrazovanja, koje bi se trebale baviti edukacijom te emocionalnim i socijalnim razvojem“, kaže Prohić.

Nefunkcionalnost države i dehumanizacija društva
To su ozbiljni pokazatelji nefunkcionalnosti države i dehumanizacije društva: „Riječ je o rezultanti individualne i socijalne patologije. Posljedice, odnosno sankcije, trebalo bi adresirati na oba faktora – i na neposredne izvršitelje, ali i na rukovoditelje po zapovjednoj odgovornosti.“

Rješenje, prema Prohiću, nije u ad hoc emocionalno obojenim reakcijama, već u sustavnom projektu prevencije, edukacije i zaštite. „Država bi trebala potaknuti nevladin sektor da se uključi u taj projekt – ne samo deklarativno, već i kroz financijsku potporu. Neka vlast kupi jedno službeno vozilo manje – eto sredstava za navedenu namjenu.“ Na kraju, zaključuje Prohić, trebalo bi u zakon uvesti zaštitnu mjeru obvezne psihosocijalne pomoći (terapije) za žrtve.

Da je sustavni problem dubok, potvrđuje i istraživanje portala Detektor. Prema tom istraživanju, u posljednjih pet godina pokrenute su stotine disciplinskih postupaka protiv policijskih službenika, ali je znatan broj tih postupaka završio zastarom ili je ostao bez sankcija zbog proceduralnih propusta – od neformiranih disciplinskih komisija do odbijanja dostave početnih izvješća javnosti. Drugim riječima: postoje formalni mehanizmi kontrole, ali ne i njihova dosljedna primjena.