Ured visokog predstavnika (OHR) nije prepreka europskom putu BiH, već je sigurnosna mreža koja treba spriječiti da BiH krene pogrešnim putem. EU želi proširenje, ali BiH, bez ozbiljnih reformi, neće ostvariti suštinski napredak, poručio je za gostovanja u programu BHRT-a Bodo Weber, viši suradnik Vijeća za politiku demokratizacije iz Berlina. 

Govoreći o vezi između europskih integracija i budućnosti OHR-a, rekao je da ne smatra da bi promjena na čelu te institucije mogla značajnije utjecati na reformske procese u BiH.

 - Netočno je da postojanje OHR-a koči europski put. Upravo suprotno. Kada bi BiH ozbiljno krenula ka Europskoj uniji, time bi se stvaralo uvjete i za zatvaranje OHR-a, rekao je sugovornik BHRT-a koji je, u osvrtu na perspektivu naše zemlje u narednih nekoliko godina, ocijenio da formalni koraci koje EU poduzima nisu praćeni stvarnim reformama u zemlji. Pri tome je podsjetio da je, nakon početka rata u Ukrajini, Unija ublažila pristup prema politici proširenja i otvorila mogućnost napretka zemljama Zapadnog Balkana, no BiH tu priliku nije iskoristila. 

- BiH u protekla dva desetljeća nije krenula na stvarni reformski put. EU je davala političke ustupke, ali bez suštinske reformske dinamike, rekao je Weber, prema čijoj ocjeni u Bruxellesu postoji svijest da BiH stagnira, ali istodobno postoji želja da se politiku proširenja predstavi uspješnom. 

U osvrtu na prošlotjedni posjet BiH visoke povjerenice EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaje Kallas, podsjetio da je ona upozorila da BiH, zbog izostanka reformi, gubi značajna sredstva iz Plana rasta, ali je, kako ističe, istodobno propustila imenovati političke aktere koji su odgovorni za to. 

- EU želi da BiH napreduje, ali ne provodi dovoljno ozbiljnu politiku kojom bi izvršila pritisak na domaće političke elite kako bi provodile reforme, smatra Weber te ocjenjuje da BiH i dalje ima priliku nadoknaditi izgubljeno vrijeme pokaže li stvarnu političku volju za reformama. Prema njegovim riječima, 

postojeći politički sustav pogoduje održavanju postojećih odnosa moći, zbog čega nema stvarnog interesa za reforme koje bi vodile jačanju vladavine prava. 

Na kraju je zaključio da ovdašnje političke elite u ovom mandatu nisu bile spremne provesti prioritete koje je BiH trebala ispuniti, a koji su, u međuvremenu, svedeni na tri ključna uvjeta: imenovanje glavnog pregovarača, usvajanje novog zakona o VSTV BiH i Zakona o sudovima.